Iva Šaronja | Umjesto hrvatskih bira američke nakladnike

Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj

Iva Šaronja rođena je 05.07. 1977. godine u Zagrebu. Živi i radi u Bedekovčini. Osnovnu školu završila je u Bedekovčini, nakon čega obrazovanje nastavlja u Zaboku - Ekonomska škola Zabok. Punih dvadeset godina (1983.- 2003. godine) bavila se suvremenim plesom, te je deset godina bila aktivna članica plesne skupine IDA sa kojom sudjeluje na raznim natjecanjima plesnih skupina i gostovanjima izvan granica Republike Hrvatske. 2003. godine sa suradnicom Anom Mihovilić nastupa na platformi mladih koreografa. Posljednjih petnaest godina Iva je instruktorica aerobika.

Aktivno se bavi pisanjem nešto više od godinu dana, u kojima je nastao njezin prvi politički sf roman pod nazivom Lyssa. U veljači 2016. godine u sklopu projekta „Književnost izvan polica“, zajedno sa Sonjom Krivokapić i Jelenom Hrvoj, prezentira „Lyssu“ u Zagrebačkom književnom klubu „Booksa“. Od travnja 2016. godine radi kao promotor romana „Durgina kuća“ Jelene Hrvoj.

Za početak nam se ukratko predstavi. Koliko dugo pišeš, zašto pišeš i kako si se odlučila postati spisateljica?

Lyssa je moj prvi, a zasad i jedini napisani roman. Sa istraživanjem vezanim za tematiku romana počela sam krajem 2014. godine, a konkretan rad na samom romanu započela sam u petom mjesecu prošle godine, tako da na knjizi radim nešto više od godinu i pol. Na pitanje kako sam odlučila postati spisateljica malo je teže odgovoriti jer iza toga ne stoji promišljena ili proračunata odluka već više potreba da uronim i istražim svijet koji u početku izuzetno nalikuje na ovaj u kojem živimo, odnosno to i jest taj svijet, da bi se stjecajem virusnih okolnosti izobličio, pretvorivši veći dio svjetske populacije u žive mrtvace, postavši nam dalek i nepoznat. Upravo ta dimenzija me neopisivo privukla, kao i sama mogućnost da ga kroz pisanje istražim i opišem, a upravo tu se i krije odgovor zašto pišem. Pišem zbog toga, jer osim što pisanje godi mom senzibilitetu, dopušta mi kreativnost, dobar osjećaj, ugodu i otkrivanje sebe same kroz sam proces pisanja.

Lyssa je politički SF. Iva, reci nam ukratko zašto si se odlučila baš za taj žanr? Zbog čega je baš tvoj roman drugačiji od ostalih romana koji se bave popularnom zombi tematikom?

I inače obožavam čitati SF priče, gledati SF filmove i serije tako da se taj žanr nametnuo sam od sebe, osobito ako SF žanr dotiče politički aspekt zamišljenog društva. Volim otkrivati načine na koje neko imaginarno društvo funkcionira, kakva mu je politička struktura, kakva je pozicija pojedinca kao političkog subjekta unutar društva i na što su ljudi spremni postati u hipotetskom apokaliptičnom scenariju. Nisam, na žalost, pročitala sve romane zombie tematike, ali one koje sam uspjela pročitati uglavnom počinju sa izbijanjem virusa, pa šok, nevjerica, početničko nesnalaženje, pa snalaženje i prihvaćanje apokalipse, pa kraj. U svim romanima se dosta forsiraju klišejizirane scene u kojima je dan naglasak na samim zombijima koji su uglavnom i okosnica romana. Ono što je, nadam se, drugačije u mom romanu jest to da kroz živote svojih likova pratim sve recentne događaje koji su se izdogađali u drugoj polovici 2014. god., od ubojstva afroamerikanca Mike Browna sa čime i počinje roman i ranije u srpnju Erica Gardnera, zatim demonstracije koje su uslijedile usred donošenja sablasnih sudskih odluka koje su bile oslobađajuće za dvojcu bijelih policajaca ubojica, pa početkom siječnja 2015. napad na francuski satirični časopis Charlie Hebdou i zapravo kroz te događaje opisujem svoje likove, njihove refleksije, a u konačnici i njihove ideološke pozicije, do momenta kada krajem siječnja izbija virus gdje se naša realnost i realnost mojih likova razdvaja i tog trenutka zapravo prelazim u SF. Naravno, mogla sam odabrati bilo koji drugi virus ili čak neku drugu katastrofu, komet, pomicanje zemljinog magnetnog polja ili nešto sasvim treće, no zbog moje osobne fascinacije sa zombie kreaturama odabrala sam upravo to.

Za razliku od mnogih mladih autora, ti si svoj roman odlučila prevesti prije nego li on bude objavljen u Hrvatskoj. Zašto si se odlučila na ovaj pothvat i kako ga planiraš plasirati na strano tržište?

Sama tematika romana je takva da mi se čini bližom američkoj publici, glavnina radnje se odvija u New York City-ju, ponešto u Atlanti, vojnoj bazi Fort Drum i ruralnim djelovima Ohia i Illinoisa, likovi su Amerikanci sa amerikaniziranim problemima i nisam sigurna je li bi hrvatska publika uopće bila zainteresirana za takvo što. Što se tiče plasmana, nakon prijevoda planiram kontaktirati američke izdavače specijalizirane za SF i horor tematiku i ponuditi im svoj rukopis. Svjesna sam toga da nakon finalne točke na „i“ mog romana, više ništa nije u mojim rukama.

Tematika tvojeg romana vrti se oko stvarnih aktualnih događaja u Americi, koji su vješto isprepleteni sa fikcijom. Misliš li da će tvoje kritičko progovaranje o problemima biti prihvaćeno na stranom tržištu?

Ovisi. U romanu se dosta dotičem bjelačkog rasizma, kritički progovaram o bjelačko-tržišnoj hegemoniji, kritiziram američku vanjsku politiku, proizvedenu islamofobiju i naravno, neoliberalni kapitalizam. Progovaranje o takvim temama uvijek je dvosjekli mač. S jedne strane, zaista mogu odbaciti moj tekst u smeće jer na kraju – „Tko je uopće neka Iva Šaronja iz neke zemljice iz drugog svijeta koja kritički piše i analizira socio-političku situaciju u SAD-u? Dok s druge strane, upravo to i može biti svojevrsna prednost, gotovo egzotika. Naravno, kao i u svemu, ovisi o mnogo faktora, od same izdavačke kuće, urednika u pojedinoj izdavačkoj kući i na kraju kome će roman dospjeti u ruke. Recimo da sam realističan optimist.

Interesira me zašto si se odlučila na žanr političkog SF-a i koja su tvoja očekivanja što se tiče samog izdavanja? Smatraš li da mladi književnici na stranoj sceni imaju veće šanse biti zapaženi i objavljeni?

Dio odgovora sam već dala u prethodnom pitanju, ali ako usporedimo SAD i Hrvatsku, osobno mislim da su veće šanse za izdavanje prvog romana u SAD-u. Za usporedbu, samo u New York City-ju ima preko pedeset izdavača specijaliziranih samo za SF i horor tematiku, s time da SAD ima preko tristo miliona potencijalnih čitača, dok znamo kakva je situacija u Hrvatskoj. Žalosno je da se uspjeh gleda isključivo kroz prizmu tržišta, ali na žalost, na to su izdavači prisiljeni. Kod nas se smatra velikim uspjehom kada pisac uspije prodati tisuću primjeraka svog romana. Za usporedbu u SAD-u, pod uvjetom da vam izdavač pristane izdati knjigu, ne kreće u tisakanje knjige ispod 60.000 kopija.

Za kraj, koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li uopće izdati roman u Hrvatskoj?

Nakon završetka Lysse, bacam se u pisanje njenog nastavka, radnog naziva Springfield. Od samog početka znala sam da mi neće sve stati u jedan dio. Po svemu sudeći biti će to duologija. Što se tiče izdavanja ovdje, nikada nisam ni pomislila kako ne bih željela izdati roman u Hrvatskoj, ali kao što i sama znaš to ponajmanje ovisi o meni.

Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj