Kolumne

ponedjeljak, 13. lipnja 2016.

Maja Cvek: Čežnjivi nokturno



Noćas u mojoj duši
pjeni se silno more.
Valovi sjete
potopili snove.
Noćas sam krhka lađa
bez kormila i smjera,
al' već u osvit zore
opet ću biti žena.

Noćas dušu otvaram,
za tebe stih stvaram.
Noćas si sluga i car,
čežnjom dozivan lik.
Noćas sjećanja zovem
čaroliji vraćam sjaj.
Priznajem tami i sebi
da,
samo ti si taj.

Noćas i cvrčke molim
nek' zagriju violine...
Čežnji ko' što je moja,
još nitko svirao nije!
Ipak, kad zora doplovi
i osvane dan novi,
misli ću sakriti svoje.
Sve će ostati san.

Nema komentara :

Objavi komentar