Nikolina Surla | Lari Mari: Zlatni mjesec

Dvije književnice, drugi roman, osvojena prvim Bez ljubavi i mržnje, koji me je doslovno uvukao u svoju mrežu i nije puštao danima. Što sam očekivala od ovoga? Psihološki triler koji me je na početku blago osupnuo da bi sa svakom narednom pročitanom stranicom nastajala oluja.

               Zlatni mjesec

Roman koji liječi u svakom smislu te riječi. Priča u kojoj nije sve kako se čini na prvi pogled.

Snaga romana je u tome što opisuje ličnosti iz naše okoline, svatko od nas okružen je bar jednim likom iz romana. Uvučeni smo u priču a da to i ne osjetimo; kako se radnja odvija: zgražamo se, patimo, osuđujemo… Priča stavlja naglasak na obitelj i obiteljske odnose u kojima su najveće žrtve upravo djeca. Prednost romana je što nema 'igrokaza', likovi su ogoljeni, stvarno prikazani sa svim svojim lošim osobinama, manama i nedostacima, svi emotivno nestabilni, sa nekom bolom iz prošlosti koju vješto prikrivaju, iznad svega boreći se sa svojim demonima bježe i spašavaju se na razno razne načine, tj. na način koji je za svakog najlakši ali ne i najbolji koji ih uništava ali oni se ne pokušavaju mijenjati, uvučeni su u kolotečinu…Misteriozno djelo, različite osobnosti – kompleksne ličnosti svaka sa svojom pričom i tajnom, streme k ispunjenju svojih želja ili očuvanju postojećeg stanja, svi su željni ljubavi, koja im izmiče. Dinamika i napetost jedne su od odlika romana, nismo uvučeni u monotoniju već čitajući postavljamo pitanje – što se još može dogoditi? U cijelom tom kaosu prijevara, laži, preljuba, mržnje, bijesa, ovisnosti pronalazi se i svijetla točka spasa – prijateljstvo Kirona i Lune – glavnih likova romana. Kiron nije svjestan kako spašavajući Lunu, zapravo spašava vlastitu dušu.

Svakim pročitanim romanom iz pera Lari Mari zahvalna sam na životu, kao takvom, bez prevelikih turbulencija i demona iz prošlosti…ali život nije savršen, svaki brodolom je novi početak a ovaj roman upravo to potvrđuje.