Marijana Mrvoš | Kiša zimi

Na hotelski krov spušta se zvučna kupka.
Kiša zimi lupka sitan vez, od gustine je ne vidiš.
Sve duže i tiše, kao ubod igle u platno
jutru daje ritam konteplativne tišine.
Nestaje granica sebe i kiše
Kapi zvjezdane, kao krijesnice, svijetle put u ocean potencijala.