Ne tražim svjetlo.
Mnogo puta
bilo je lažno.
Tražim mjesto
gdje ne moram
objašnjavati
zašto sam
polomljena.
A možda to, zapravo,
nije mjesto!?
Buka mi je pojela
rubove svih molekula.
Ljudi govore,
a ne stoje iza toga.
Šute, a ne misle...
Riječi se troše brže
nego vrijeme.
Praznina zijeva.
U meni ne spava heroj.
Nemam velike pobjede.
Imam samo potrebu
da prestane pritisak
i zijevanje.
Ne želim sreću.
Sreća je bučna.
Želim mir
koji ne obećava ništa
i ne traži da budem bolja.
Ako postoji nešto nepobjedivo,
nije ljubav,
nije nada,
to je trenutak
bez snage
za bježanjem
i poštena razmjena
instinkata.
A svijet tada,
barem na tren,
mora proći
kroz mene i
moje izbrušene
molekule.
Barem na tren
moram protrnuti
u izmjeničnom
strujnom
krugu.
Samo to!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.