Ivan Pozzoni | Demokracija Amplifona

 

Demokracija pojačano prolazi štandovima lokalnih tržnica: "kupi te", 

Prodavač povrća viče najavljujući republiku komorača,

dere se tronista, ustoličen na prijestolju Maria De Filippi Showa,

tražeći telegenične oslobađajuće presude ili osude uz graju gledatelja,

na stadionu, iznimka je minuta šutnje, norma je pjevanje u zboru

tisuće vrište, u ritmu, poput mongolske Zlatne Horde.    

Demokracija se pojačano vrti po saborskim klupama: “prokletstvo!”,

desničarski simpatizer viče na ekstremno lijevog barona (pederu),

brblja smutljivac, u kavezu velikog suđenja, priželjkujući smrt

suca (komuniste), pred prigušenim zujanjem video kamera,

pljesak na sprovodu, na nastupu pokojnika? pljesak generalima,

glasan pljesak za šutnju o stotinama kolateralnih žrtava

bučnog tepih-bombardiranja, letenja, liberalnih zračnih snaga.

Demokracija se pojačano provlači među pozornicama umjetnika: “idi k vragu!”,

viče eminentni (sveznalica) pisac, zalupivši vrata pjesničkim treskom

gluh na pozadinsku buku “poezija ne pripada onome tko je piše, nego onome tko je servira”,

mujezin s minareta glasno promiče islam,

u pratnji milanskog nadbiskupa okićenog draguljima, idi, poslano je, i ulazi u tramvaj,

škripanje na semaforima, vikanje na paradi, na sastancima vlasnika stanova, buka poput duracella 

demokracija pojačava temelje monarhiji decibela,

podređujući pojačanu vrijednost svakog argumenta.