Mario Lobor | Savski cvijet

Na koncu srpnja, pod modrim nebom

Opijene mirisima vrbe i lipe, breze i javora

Jata mladih leptirica izlaze iz svojih skromnih kutaka

Žuto-bijele, poput tratinčica

Napuštaju rascvale krošnje i ljetno cvijeće

I plešu ples ljubavi na obali Save.

Lagan i prirodan, veseo i nesputan.

A zatim lete iznad veličanstvene rijeke

I u zraku umiru, ispod žarkog sunca

I padaju na vodu, lagane kao pero

Njih tisuće u jednoj sekundi

I u trenutku pokriju Savu cijelu

Da na kilometre izgleda poput bijele čipke

Dok se polako ulijeva u plavi Dunav.

Savski cvijet, propupao nakon plesa života i smrti.

Taj divan prizor njihov je vodeni grob.