Jesen su upaljači i hrđa na stolu.
Uživam u vrtlogu
Kojeg tvori
I lišće i laži i sitničavost u riječima
Jebote, jel trebam kleknut za rečenicu?
Jesen je tvoja ostavština
Mirisi uzdaha u tvojoj sobi
Postati ću ubojica ljeta koliko me nervira.
Jesen je ja na ulicama
Na kojima te nema
U jutarnjim žurbama
Se zahvaljujem
Jer ih još nisi zasrao
Svojim nabadalačkim koracima
Kad je jesen,
Ne pišem puno
Razmišljam o sjenama.
I knjige i vino i ti jebeni upaljači
Su na stolu
Dođe mi da legnem posred svega toga
Samo da odmorim
Srce od trnja
Koje si cijelo ljeto zabadao.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.