Slavica Sarkotić | Osvrt na knjigu Sonje Smolec 'Kutija s mirisom jorgovana / Djetinjstvo na dlanu'

Zanimljivo je da kad razmišljam o ljudima često ih uspoređujem s cvijećem. S biljkama.
Neki su otporni poput plavih vodopija koje ljeti na polju odolijevaju vrućinama, neki snažni i nepokolebljivi poput turopoljskog hrasta lužnjaka, neki pak nježni poput mimoze ili lomni poput irisa.
Ima ih i oporih i oštrih poput čička ili peckavih poput koprive.
Svakakvih ljudi ima.
Ali kad razmišljam o mojoj prijateljici Sonji Smolec nju zamišljam kao tratinčicu.
Jedino što su Sonjine oči plave.
I zamislite čuda, na 122.str njene knjige “Miris jorgovana” nailazim na rečenicu u kojoj se spominje tratinčica.
Nema slučajnosti u životu.
I nije slučajnost da smo se srele, nas dvije, gotovo vršnjakinje, obje zaljubljene u poeziju. U Riječ.
Ja, odgojena u složnoj obitelji, pažena i mažena od djetinjstva, što me je možda učinilo preosjetljivom kasnije u životu, i nju, Sonju, vječno gladnu ljubavi, vječno zakinutu za sitne stvari koje život čine ljepšim, što je nju, Sonju, kasnije u životu učinilo čvršćom.
Razmišljam čitajući knjigu kako je kao dijete podnosila sva ta seljenja iz lošeg u gore, pa onda opet u bolje.
Razmišljam o lutki koju je toliko željela.
I sama sam odrasla u vremenu kad su prave lutke bile rijetkost, i moja je prva lutka bila krpena, mama mi ju je napravila.
I danas se sjećam prve prave lutke koju mi je iz jednog puta u Zagreb donio stric. Bila je umotana u papir s krugovima raznih boja. Kasnije sam saznala da je to papir parfumerije Iris s tadašnjeg Trga Republike.
Ja sam sestricu dobila kad sam imala 17 godina, Sonja je ostala jedinica.
Ni isplakati se nije imala kome ni s kime podijeliti radost.
Roditelji u vječnoj potrazi za kruhom svagdašnjim, prijatelji rijetki.
Djevojčica Sonja je pobjegla u maštu.
U mašti je naime sve moguće.
Mašta je spasila Sonju, naša je književnost puno dobila pisanjem Sonje Smolec. Pisali su ona i njen suprug Ivica, sada nažalost pokojni i u svijet knjiga uvodili svog sina Vedrana.
Sonja je prevladala sve životne poteškoće, i danas uporno grabi dalje kroz život, još puna energije, još puna planova.
Tratinčicu možete nagaziti u travi, kad prođete ona opet podigne glavicu.
Tako i Sonja.
Brojnim književnim nagradama ovjenčana Sonja.
Sonja uvijek spremna pomoći.
Ne daj se, Sonja, ne daj se generacijo!
Još je puta pred nama.
I proljeća s mirisom jorgovana.