Do ludila, do besvijesti, moraš da dođeš,
i moraš da sve do cikumenta prođeš,
i patnju i grijeh i blud i negiranje,
mora ti odvratno postati tvoje stanje;
da ti se zgadi do te mjere da izlaza nema,
stojiš pred ponorom, a hvata te trema,
ili ćeš se ubiti, ili ćeš Bogu prići,
ako si strpljiv, moći ćeš i stići:
odalamiti se po glavi i reći: glup sam,
zašto da svoj život tratim i rasipam!? –
A onda će se uvući dašak svježine,
sve što si prezirao, postati će dubine,
a Boga ćeš tada lako u sebi naći,
a nakon toga ćeš se i moći nekako snaći!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.