 |
| Fotografija: Serge Douarre |
Nisam pobornik slučajnosti, očito je se htjelo da se dogodi ovaj intervju. Za one koji Vas ne znaju, recite par riječi o sebi.
Zovem se Marine Medina. Pjevačica sam, autorica, komponiram, izvodim pop-folk-elektro muziku i živim na jugu Francuske, u gradu Montpellier.
Poveznica intervju, Zadru, je Vaš otac, izuzetan čovjek, šahovski velemajstor.
Poveznica intervju, Zadru, je Vaš otac, izuzetan čovjek, šahovski velemajstor.
Željela bih uzviknuti : «Kakav otac, takva kćer»! Oboje imamo strastveno zanimanje. Iako se radi o potpuno različitim domenama, to nam je zajedničko. Duboko volimo ono što radimo, i oboje smo izabrali živjeti svoje snove.
Po ocu ste i Hrvatica, dite Zadarsko, koliko se osjećate, koliko jeste to, Hrvatica, dite Zadarsko.
Osjećam se pomalo i kao zadarsko “dite”. Iako nisam rođena u Zadru, ovaj grad čini dio mog djetinjstva. Dolazila sam u Zadar ljeti kao dijete. Budući da sam napola Hrvatica po ocu, svaki put bih susretala nekoga od obitelji, iako svi ne žive ovdje. Možda ću ih jednog dana sve susresti!
Glazbenica ste, recite nam više o svom glazbenom putu.
Pjevala sam od malih nogu, za mene ili pred obitelji i prijateljima. Sa 13 godina počela sam uzimati lekcije iz muzičke komedije tokom 2 godine, a paralelno s tim i lekcije klavira tokom jedne godine. Činim svoje prve scenske korake, komponiram svoje prve pjesme prateći se na klaviru. Malo kasnije uzimat ću i ponešto lekcija iz pjevanja kako bih poboljšala tehniku i vladanje glasom. Učim gitaru gledajući video snimke na YouTube-u. Skladam nakon toga i pjesme uz gitaru. U gimnaziji, upisujem se u opciju Muzika. Imali smo mnogo teorije i prakse, skladam i dalje i sudjelujem na koncertima u gimnaziji.
Sa 19 godina postajem članom jedne rock grupe. Uglavnom smo pjevali poznate pjesme, uz nešto malo naših skladbi i nastupamo po Montpellier-u. Godinu dana kasnije grupa se raspada. Odlučujem nastaviti sama pjevajući vlastite skladbe. Prvi koraci u studiju, prvi koncerti, casting, natječaji i festivali. Učim još jedan instrument, ukulele.
Od 2020. godine moje su pjesme dostupne na platformama za streaming. Imam klipove na YouTube-u, surađujem sa drugim umjetnicima, dajem koncerte u raznim gradovima (Paris, Marseille, Nice,…) i drugim zemljama (Hrvatska, Španjolska).
Radim trenutno na novim singlovima. Započinjem suradnju i s jednom pjevačicom. Jedva čekam da predstavim moje nove pjesme, novi svijet. I da ih interpretiram uživo. Pjevati s publikom, plesati zajedno, osjećati to zajedništvo… To je nastavak tog sna u javi.
Pratite li hrvatsku glazbu, koga znate, slušate, od hrvatskih glazbenika?
Kad sam ljeti u Zadru, uvijek ima muzike na ulicama do kasno u noć. I to hrvatske pjesme. Ne poznajem ih dobro, ali su vrlo ugodne za slušanje. Glasovi i gitare, ponekad i harmonika. Iako sviraju do kasno, to me ne smeta, naprotiv. Osluškujem muziku kroz prozor, ljudi pljeskaju, i muzika se nastavlja.
Došla sam jednom i zimi, za Božić 2022, i bio je jedan koncert na jednom gradskom trgu. Svi su plesali, bio je to predivan ambijent!
Kad mislim na hrvatsku muziku, to me uljuljkuje kao u kolijevci.
Vjerojatno ste gledali Eurosong. Što mislite o našem natjecatelju na EUROSONGU koji je objedinio naciju?
Da! Sve sam gledala! Svi izvođači su bili talentirani. Hrvatska je napravila sjajan spektakl, genijalni ambijent!
Naravno, ponosna sam sa Slimanom koji je predstavljao Francusku, zaista izuzetan pjevač!
Što mislite o Eurosongu?
To je jedno lijepo natjecanje i prilika za otkrivanje novih umjetnika, isto kao i muzike iz drugih zemalja. Vrlo je inspirativno.
Francuski je jezik na kom promišljate, treba li Vam i koja priprema za pjevanje na engleskom.
Zaista ne znam zašto, ali uvijek sam pjevala i komponirala na engleskom jeziku, uvijek me je to očaravalo. Toliko mi je to prirodno. Imam također i pjesama na francuskom, ali nisam još spremna podijeliti ih. One su puno intimnije prirode. Znam da ću ih početi pjevati jednog dana, ali još mi treba vremena za to. A imam i mnogo drugih pjesama koje su spremne.
Kakvi ste s hrvatskim jezikom?
Znam nekoliko riječi, ali ne govorim jezik. Ipak, kad čujem kako netko govori hrvatski oko mene, uspijevam razabrati nešto riječi i uglavnom pohvatati kontekst.
Nije ni to tako loše!
Susret Vašega oca i majke je za film, za knjigu, i na tragu je onoga da život piše romane.
Zaista, poneki događaji su jako malo vjerojatni. Moji roditelji su se mogli nikada ne sresti, moj je otac živio u Hrvatskoj, majka u Francuskoj. A moj otac, koji je predvidio putovati u Francusku radi šahovskog turnira, je gotovo odustao od puta jer se razbolio (ništa teško, uvjeravam vas) i nije mogao baš tako otputovati jer je u ono vrijeme put bio jako dug. Ali on je osjetio da bi morao krenuti. Čista intuicija. I tako je krenuo, onako bolestan, gotovo cijeli dan i noć, prvo autobusom, pa onda vlakom. I sreli su se konačno na jednom brodu! Ljubav na prvi pogled! Nisu niti govorili isti jezik. Sporazumijevali su se na engleskom i to par godina. To ga nije spriječilo da se vrlo brzo nastani u Francuskoj i da nauči francuski.
Ovakva priča nas uči da kad se nešto treba dogoditi, neizbježno je. Tako je napisano.
Što Vam se dopada, a što ne u Hrvatskoj? Kad ste zadnji put boravili u Zadru?
Zadnji put sam došla u Zadar u srpnju 2023, vidjeti mog oca i izvesti moje prve hrvatske nastupe. Bilo je magično.
U Hrvatskoj, naravno, volim pejzaže, more, gradove…puno mjesta oduzme mi dah.
Jako cijenim uljudnost Hrvata, njihovo poštovanje i sposobnost da vas saslušaju. To je vrlo ugodno i daje želju za ponovno doći!
Veselim se priređivanju jednoga ili više njih, Vaših nastupa u Zadru, u RH.
Jako bih voljela ponovno pjevati u Hrvatskoj, tu je tako lijepa energija. Spremna sam!
Ima li nešto što Vas nisam pitao, a rado bi ste odgovorili na to?
Teme koje sam obrađivala u mojim novijim pjesmama govore koliko je važno imati snove i o tome kako sve treba poduzeti da se oni i ostvare.
Sebe treba prihvatiti. Naučiti reći „ne“ kad je to potrebno. Tražiti više. Živjeti svoje snove. Dozvoliti si da mislimo na sebe, nastavljajući biti ovdje i za druge. Ostaviti tešku prošlost iza sebe, oprostiti i odlučiti biti sretan, čak i ako je put dug i ako postoje prepreke.
Kako bi rekli šahisti : „Nitko nije pobijedio predajući prerano partiju“! (Xavier Tartakower)
To želim i svima Vama.
Po ocu ste i Hrvatica, dite Zadarsko, koliko se osjećate, koliko jeste to, Hrvatica, dite Zadarsko.
Osjećam se pomalo i kao zadarsko “dite”. Iako nisam rođena u Zadru, ovaj grad čini dio mog djetinjstva. Dolazila sam u Zadar ljeti kao dijete. Budući da sam napola Hrvatica po ocu, svaki put bih susretala nekoga od obitelji, iako svi ne žive ovdje. Možda ću ih jednog dana sve susresti!
Glazbenica ste, recite nam više o svom glazbenom putu.
Pjevala sam od malih nogu, za mene ili pred obitelji i prijateljima. Sa 13 godina počela sam uzimati lekcije iz muzičke komedije tokom 2 godine, a paralelno s tim i lekcije klavira tokom jedne godine. Činim svoje prve scenske korake, komponiram svoje prve pjesme prateći se na klaviru. Malo kasnije uzimat ću i ponešto lekcija iz pjevanja kako bih poboljšala tehniku i vladanje glasom. Učim gitaru gledajući video snimke na YouTube-u. Skladam nakon toga i pjesme uz gitaru. U gimnaziji, upisujem se u opciju Muzika. Imali smo mnogo teorije i prakse, skladam i dalje i sudjelujem na koncertima u gimnaziji.
Sa 19 godina postajem članom jedne rock grupe. Uglavnom smo pjevali poznate pjesme, uz nešto malo naših skladbi i nastupamo po Montpellier-u. Godinu dana kasnije grupa se raspada. Odlučujem nastaviti sama pjevajući vlastite skladbe. Prvi koraci u studiju, prvi koncerti, casting, natječaji i festivali. Učim još jedan instrument, ukulele.
Od 2020. godine moje su pjesme dostupne na platformama za streaming. Imam klipove na YouTube-u, surađujem sa drugim umjetnicima, dajem koncerte u raznim gradovima (Paris, Marseille, Nice,…) i drugim zemljama (Hrvatska, Španjolska).
Radim trenutno na novim singlovima. Započinjem suradnju i s jednom pjevačicom. Jedva čekam da predstavim moje nove pjesme, novi svijet. I da ih interpretiram uživo. Pjevati s publikom, plesati zajedno, osjećati to zajedništvo… To je nastavak tog sna u javi.
Pratite li hrvatsku glazbu, koga znate, slušate, od hrvatskih glazbenika?
Kad sam ljeti u Zadru, uvijek ima muzike na ulicama do kasno u noć. I to hrvatske pjesme. Ne poznajem ih dobro, ali su vrlo ugodne za slušanje. Glasovi i gitare, ponekad i harmonika. Iako sviraju do kasno, to me ne smeta, naprotiv. Osluškujem muziku kroz prozor, ljudi pljeskaju, i muzika se nastavlja.
Došla sam jednom i zimi, za Božić 2022, i bio je jedan koncert na jednom gradskom trgu. Svi su plesali, bio je to predivan ambijent!
Kad mislim na hrvatsku muziku, to me uljuljkuje kao u kolijevci.
Vjerojatno ste gledali Eurosong. Što mislite o našem natjecatelju na EUROSONGU koji je objedinio naciju?
Da! Sve sam gledala! Svi izvođači su bili talentirani. Hrvatska je napravila sjajan spektakl, genijalni ambijent!
Naravno, ponosna sam sa Slimanom koji je predstavljao Francusku, zaista izuzetan pjevač!
Što mislite o Eurosongu?
To je jedno lijepo natjecanje i prilika za otkrivanje novih umjetnika, isto kao i muzike iz drugih zemalja. Vrlo je inspirativno.
Francuski je jezik na kom promišljate, treba li Vam i koja priprema za pjevanje na engleskom.
Zaista ne znam zašto, ali uvijek sam pjevala i komponirala na engleskom jeziku, uvijek me je to očaravalo. Toliko mi je to prirodno. Imam također i pjesama na francuskom, ali nisam još spremna podijeliti ih. One su puno intimnije prirode. Znam da ću ih početi pjevati jednog dana, ali još mi treba vremena za to. A imam i mnogo drugih pjesama koje su spremne.
Kakvi ste s hrvatskim jezikom?
Znam nekoliko riječi, ali ne govorim jezik. Ipak, kad čujem kako netko govori hrvatski oko mene, uspijevam razabrati nešto riječi i uglavnom pohvatati kontekst.
Nije ni to tako loše!
Susret Vašega oca i majke je za film, za knjigu, i na tragu je onoga da život piše romane.
Zaista, poneki događaji su jako malo vjerojatni. Moji roditelji su se mogli nikada ne sresti, moj je otac živio u Hrvatskoj, majka u Francuskoj. A moj otac, koji je predvidio putovati u Francusku radi šahovskog turnira, je gotovo odustao od puta jer se razbolio (ništa teško, uvjeravam vas) i nije mogao baš tako otputovati jer je u ono vrijeme put bio jako dug. Ali on je osjetio da bi morao krenuti. Čista intuicija. I tako je krenuo, onako bolestan, gotovo cijeli dan i noć, prvo autobusom, pa onda vlakom. I sreli su se konačno na jednom brodu! Ljubav na prvi pogled! Nisu niti govorili isti jezik. Sporazumijevali su se na engleskom i to par godina. To ga nije spriječilo da se vrlo brzo nastani u Francuskoj i da nauči francuski.
Ovakva priča nas uči da kad se nešto treba dogoditi, neizbježno je. Tako je napisano.
Što Vam se dopada, a što ne u Hrvatskoj? Kad ste zadnji put boravili u Zadru?
Zadnji put sam došla u Zadar u srpnju 2023, vidjeti mog oca i izvesti moje prve hrvatske nastupe. Bilo je magično.
U Hrvatskoj, naravno, volim pejzaže, more, gradove…puno mjesta oduzme mi dah.
Jako cijenim uljudnost Hrvata, njihovo poštovanje i sposobnost da vas saslušaju. To je vrlo ugodno i daje želju za ponovno doći!
Veselim se priređivanju jednoga ili više njih, Vaših nastupa u Zadru, u RH.
Jako bih voljela ponovno pjevati u Hrvatskoj, tu je tako lijepa energija. Spremna sam!
Ima li nešto što Vas nisam pitao, a rado bi ste odgovorili na to?
Teme koje sam obrađivala u mojim novijim pjesmama govore koliko je važno imati snove i o tome kako sve treba poduzeti da se oni i ostvare.
Sebe treba prihvatiti. Naučiti reći „ne“ kad je to potrebno. Tražiti više. Živjeti svoje snove. Dozvoliti si da mislimo na sebe, nastavljajući biti ovdje i za druge. Ostaviti tešku prošlost iza sebe, oprostiti i odlučiti biti sretan, čak i ako je put dug i ako postoje prepreke.
Kako bi rekli šahisti : „Nitko nije pobijedio predajući prerano partiju“! (Xavier Tartakower)
To želim i svima Vama.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.