Bridge Hopkins | Kriv sam, oprosti

Kriv sam, priznajem da nije lako
bez tvojeg glasa preživjeti dan
i bez divnog osmijeha slatkog
probuditi se ujutro radostan.

Sjećanje samo potiče stvari
da bukte sve dok požar ne plane.
Sjećanje raspoloženje kvari
i sol mi stavlja na još svježe rane.

Živ sam, no ujedno sam i mrtav,
mrtav, ali ujedno sam i živ.
Guši me, guši veliki Udav
i šapće mi na uho da sam ja kriv.

Grizodušje će me progutati,
od mene ostat će samo kosti.
Jedino me ti možeš spasiti,
a na meni je da kažem – oprosti.