Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 4. travnja 2024.

Željko Bilankov | Čudesno nebo

Daleko je čežnja, na kraju mora,

ne može joj ništa ni sedam gora.

O, kako je vrelo u mojoj duši,

kilometre boli sad ljubav ruši.


A tvoje su ruke sunčane zrake

za grliti strasno posebno jake.

Ti  šalješ ih meni, tako su drage

kad mi ponestane strpljive snage.


Svatko od nas ima svoj dio neba,

zvijezdu koja njemu nasušno treba.

Ne, nijedna uzalud nikad ne pada,

nosi nam poruku, zove se nada.


Ako se odlučiš ruku mi dati

i naša će zvijezda od sreće sjati.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.