Zorica Antulov | S očima golubice

Zašto uvijek lutam tvojim stazama
s očima golubice i dušom lastavice?
U ruci mi maslina.

Zašto uvijek gledam zamišljene prozore tvoga sna?

Ti na njima čekaš
s očima anđela.

Čuješ li pjesmu lastavica i pjesmu nadolazeće noći?

Čuješ li titraj vjetra u kori mlada bora
i smiraj morskog dna dok sniju valovi?

Ti spavaš
i ne vidiš oči goluba
pokapale od suza izgubljenog sna.
On luta tvojim stazama.
U ruci mu maslina.