Zapamtiti detalje,
izaći u mjesecom obasjanu noć.
Na ulicama nema nikog,
osim pokoje vrane.
Ionako na isto dođe.
U ovo doba
neću kakao,
neću ni kavu.
Hoću nebo boje vanilije.
Majčin zlatom obasjan osmjeh.
Tatine fore kojeg zaigrane zvijezde prate.
Najednom i bacit smeće postaje igra.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
ponedjeljak, 19. veljače 2024.
Mihaela Jelena Maretić | Možda pokušaj
Labels:
Mihaela Jelena Maretić
,
poezija
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.