Sinoć je tiho zacviljela samo jedna šarka
i umro je zadnji prozor bez glasne škripe;
u trošnoj kućici na rubu gradskoga parka,
gdje jučer posjekoše kesten i mirisne lipe.
Iza zida od toplog kamena i zelena drača
nema njihaja kolijevke pri sobnome kutu,
il jutrom smijeha, molitve i dječjeg plača;
vjetar je zameo nevoljke korake na putu.
Iz porušenih krošnji, iz otrgnutih gnijezda
odletjele su i ptice u toj noći bez zvijezda;
zavladala je mukla tišina na vratima pakla.
Uskoro će nići kavezi za neke nove ptice
nastambe od sivoga betona i čelične žice;
gasnut će sunčeva zraka na zidu od stakla.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.