Ružica Marušić Vasilić | Snježana Novotny: Pouring duše

Pouring duše je prva pjesnička zbirka Snježane Novotny sastavljena od 40-ak pjesama pisanih na arhaičnom ivanečkom idiomu i hrvatskom standardu. Naslov zbirke Pouring duše ima metaforičko značenje. Kao što se pouring tehnikom boja na platnu razlijeva u čudesne oblike, tako se emocije duše pretaču u čudesne pjesničke svjetove. U naslovu je autorica spojila likovno i literarno, boju i riječ, ono čime je određen njezin stvaralački habitus.

Noseći u sebi još od školskih dana sklonost prema literarnom izražavanju, posebice pričama, ipak se u određenim okolnostima prepustila  snazi  slikarskog poriva koji je urodio plodom od nekoliko izložba kod nas i izvan Hrvatske. U kratkom vremenu nakon zapaženog likovnog uspjeha,  na iznenađenje mnogih, objavljuje prvu pjesničku zbirku najrazličitije tematike. Zavičajni motivi najdominantniji su u kajkavskim pjesmama koje su popraćene  objašnjenjem manje poznatih riječi pa su tako razumljive širem čitateljstvu. U njima je Snježana  oživjela nostalgične slike rodnoga kraja i svog djetinjstva. U prvoj pjesmi zbirke u potrazi je za svojim identitetom koji prepoznaje u svom ishodištu, ivanečkom kraju u kojem je rođena i vjerna mu  ostala do danas pa kaže:                                                                 „Da se se na kup diene

                                                             Mi se vidi da sam ostala Ivonjščanka“ 

                                                           „Outkud“

Snježana Novotny

Pjesme otkrivaju snažnu pjesnikinjinu povezanost sa zavičajem, njezinim domom i bližnjima. Još i danas ima potrebu provozati se pored rodne kuće mada drugi ljudi žive u njoj, otići na groblje, porazgovarati sa svojim najmilijima jer zna da će ih veseliti svaki njezin uspjeh. Sretna je kada može majci na grob odnijeti orhideje, pokojnoj sestri ljiljane jer su to cvijeće najviše voljele. Progovorit će i o brižnoj majci koja ju je naučila domače pjesme, radišnom i vrijednom ocu, zagorskom Slavoncu koji će se odreći svog zalogaja samo da djeca budu sita. Priznaje da se više ne ljuti na nos koji je naslijedila od njega, nego se danas njime ponosi. Sve te uspomene koje nosi  iz svog zavičaja su bogatstvo koje se ne može niti smije zaboraviti („Kak bi se to smijele pozabiti“). 

No pjesnikinja se osvrnula i na neke aktualne probleme kao što je kriza knjige izazvana napretkom moderne tehnologije ( „Na akcije“) pa se zato knjige na akcijama prodaju u bescjenje. Primijećuje da je kajkavski diskriminiran u odnosu na druge govore jer se Zagorci srame govoriti svojim jezikom („Pe demače“), ukazuje na manjak empatije u ljudima, na njihov  nedostatak osjećaja za drugog čovjeka kojeg se sjete i spominju tek kada mu se dogodi neko zlo ili nesreća („Čovijek je zgerjel“). Svoj glas diže i protiv komercijalizacije Božića, a u Božjem stadu iskazuje nezadovoljstvo s ljudima koji su se u njemu našli smatrajući da im tu nije mjesto. Oni su slika iskvarenih struktura današnjeg društva.                                                                                                                                                                                        

Između ostalog Snježana u stihovima progovara o svojoj ženstvenosti, ljubavnim osjećajima, obiteljskoj i materinskoj sreći, vjerskim osjećajima koji joj pomažu da prebrodi  krizne situacije. U pjesmi Ostavština naglasila je da, pored svih stvari koje će ostati iza nje, najvrjednija ostavština su njena dva sina na koje je  posebno ponosna.

                                                        „Dva mladića koja ostaju

                                                        Moja su ostavština“

A najbolju definiciju sebe  daje  u pjesmi Izvan okvira. Ona je nezaustavljivo svoja pa ne može prihvatiti život u krutim okvirima. Ispada  iz konvencijalnog formata jer samo tako može ostvariti   stvaralačku nesputanost i životnu slobodu. Njen životni moto otkrivamo u pjesmi Some idi a to je da nema stajanja na jednom mjestu, treba samo ići, ići dalje, ići naprijed.

                                                            „Če je muoj pot sijem stronjski

                                                            Če vmirum pomujne da huodim

                                                            Nem stala

                                                            Some idem“

Zbirka završava emotivnom alegorijskom pjesmom S vama želim živjeti. To je priča o kneginečkoj staroj lipi koja vapi za životom, a Kneginčani će iz ljubavi prema njoj znanošću oživjeti njene mladice koje će posaditi u svojim dvorištima, vrtovima , na  ulici i tako joj produžiti  život. Pjesma nosi dublje značenje koje se može odnositi na stoljetnu čovjekovu težnju da potomstvom produži svoj životni vijek.

Ružica Marušić-Vasilić

Njezine pjesme postaju poetske priče, detaljne i opširne jer ne želi ništa propustiti ni zaobići  iz svog života. Tematika pjesama obuhvaća gotovo sve sfere života pa tako postaje bliska čitateljima koji u njima mogu prepoznati sebe. U pjesmama autorica govori svoju kajkavštinu bez patetike i rime. Iako je zbirka njen  pjesnički prvijenac, uspjela je izbjeći kajkavske klišeje i stvoriti originalni i umjetnički dojmljiv izraz koji su prepoznali i članovi žirija literarnih natječaja. U ovom kratkom vremenu  pjesme su joj pohvaljene i izvođene na recitalima te objavljene u prigodnim zbornicima.

Teško je zaključiti bavi li se Snježana Novotny uz literarni rad  likovnim ili uz likovni literarnim , ali jedno je točno, a to je da je na oba područja jednako uspješna i perspektivna.

Lipanj, 2023.                                       Ružica Marušić Vasilić, prof. savjetnik

***

Snježana Novotny

AKO MOŽEŠ

Sve o meni znaš i još si tu

Bez filtera i prerade

Baci se pod ledeni slap

Dopusti si da izgubiš dah

Ako možeš

Zaledi srce ponekad na tren

Pogledaj u mene

Ovdje sam kad sam ovdje

Sve dok izdržiš

Sve dok me ne otjeraš

Izmamit ću ti osmijeh

Otimati tvoju snagu

Oči će mi sjati jače

Osnažena krv kolati venama

Ako možeš

Zaledi srce ponekad na tren

Sve dok izdržiš

Sve dok me ne otjeraš

Moja glad budi se ponovno 

Pružam ruke, nahrani me

Sve dok izdržiš

Sve dok me ne otjeraš

Ako možeš

Zaledi srce ponekad na tren