Kolumne

četvrtak, 13. srpnja 2023.

Tomislav Domović | puzi puzi


puzajući kroz posijana minska polja
gdje rasijan je čovjekov jal
na tom prizorištu gdje rastaju se zemlja i nebo
puzi puzi
natovaren odgovorima koje drač neće uzeti pod svoje
nazubljen kao omekšala psovka
kao pernati odušak hipnosa u zbilji
tajni pregovor zamućena vida
kao odsjaj naoštrene kletve u obasjanoj daljini
puzi puzi
budi kamuflirana medna stonoga među mravima
u svakom otisku stope ostavljajući minirane stihove
i znak slučajnom čitaču
znak i preslikače slućenih domašaja
puzi puzi
kao Hrvatska kao artička ploča
kao sve iznemogle nakupine u ljudskom bezobzirju
i pomakni se kao žitno zrno u gladnom oku
puzi i gmiži
rasječeno nebo samo je upozorenje
zapete puške samo su nastavak nijemosti i gluhoće
nasanjkana ljubav samo je odleđeno klizište
prijetvor da moglo se pjevati u žmirkavoj luči
puzi puzi
puzajući obiđi sve križne puteve
i hrvatske
i bosanske
i serbske
i arapske
i židovske
sve križne puteve u kojima proplako je Bog
u kojima ti plačeš
s pjesmom
i bez nje
puzi kroz tu pustinju
krvavih laktova koljena izderanih
puzi
zauzdaj pjesmu
ušuti već jednom

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.