O Milanu Kunderi i njegovom romanu „Identitet”

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Prije nekoliko dana odjeknula je vijest da je u 94. godini umro poznati pisac Milan Kundera. Najčešće se govori o njemu kao o jednom od najpoznatijih književnika svih vremena, kao o poznatom češkom piscu ali se navodi da je ustvari češko-francuski pisac. Naime kao disident emigrirao je 1975. godine u Francusku, a poznato je da je kritika komunizma njegova najčešća tema naročito u knjigama koje je pisao u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Njegova najvažnija djela su "Neponovljiva lakoća djelovanja", "Šala", "Smiješne ljubavi" i "Oproštajni valcer".

Rođen je u Brnu 1. travnja 1929. a umro 11.srpnja 2023. u Parizu. Njegov otac Ludvig Kundera bio je muzikolog i pijanist, na čelu Muzičke akademije u Brnu pa je Milan rano naučio od oca svirati glasovir i poslije otišao na studij muzikologije. Također je u Pragu studirao književnost i estetiku ali je prešao na čuvenu Prašku filmsku akademiju i to na studij režije i scenaristike. Diplomirao je 1952. i ondje počeo predavati svjetsku književnost. Prigodno povodom njegove smrti na hrvatskoj televiziji čak je naš redatelj i pisac Rajko Grlić govorio o Kunderi kao o svom profesoru na Filmskoj akademiji u Pragu.

Na ideologiju Kundere utjecali su iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije, tako se još 1948. pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. isključen je iz partije zbog "antipartijske djelatnosti" i o tome je kasnije pisao, pa je taj događaj bila i glavna  tema njegova poznatog romana "Šala" (1967.). Doduše godine 1956. ponovo je primljen u Komunističku partiju, ali se angažirao u Praškom proljeću 1968. (kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija Čehoslovačke u kolovozu iste godine). Iz partije je 1970. definitivno isključen zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima poput Vaclava Havela.Kundera je i nadalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u tisku, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svatko trebao ostati staložen, jer "nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja", a "značaj Praške jeseni mogao bi u konačnici biti veći od značaja Praškog proljeća".. Na kraju je Kundera napustio svoje reformističke snove i odselio se u Francusku 1975. godine i od 1981. je francuski građanin.

Kundera je počeo objavljivati 1953.godine. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Sve zadnje romane pisao je na francuskom. Godine 1984 objavljena su u Sarajevu "Sabrana djela Milana Kundere " (u sedam svezaka ) uredio Mile Pešorda, a doživjela su još tri izdanja. Njegova djela prevedena na hrvatski su "Šala" (Žert) 1967., "Smiješne ljubavi" (Směšné lásky) 1968., "Život je drugdje "(Život je jinde)1969., "Oproštajni valcer" (Valčík na rozloučenou) 1976.,"Knjiga smijeha i zaborava" (Kniha smíchu a zapomnění) 1979.," Nepodnosljiva lakoća postojanja" (Nesnesitelná lehkost bytí) 1984., "Besmrtnost" (Nesmrtelnost) 1990., "Polaganost (La Lenteur) 1993. "Identitet" (L'Identité)1998. i  "Neznanje" (L'Ignorance) 2000. Zatim su tu eseji "Umjetnost romana" (L'art du Roman) 1985., "Iznevjerene oporuke"(Les testaments trahis) 1992., "Zavjesa"(Le Rideau) 2005.i drama "Jacques i njegov gospodar"(Jakub a jeho pán) 1975.

Obzirom da je 1975. emigrirao u Francusku i tamo nastavio pisati - jedan od romana je "Identitet" (1998.),  drugi koji je napisan na francuskom jeziku (kod nas prevela Ana Prpić) i u kojem je na prvi pogled potpuno drugačiji Kundera. Možda je Kunderin "pomak" ili kako nazivaju kritičari "rez" nastao promjenom jezika u djelima koje nije više pisao na češkom. Ali roman “Identitet” ipak je nešto posve drugo. Često se ističe da se Češka kao toponim, odnosno Česi kao narod u ovom se romanu uopće ne spominju. Tu nema ni Kunderinog "ja" a u tom romanu nema ni naznaka koegzistencije različitih povijesnih vremena.Čini se da Kundera eksperimentira s idejom da postane "običan" francuski pisac, likovi su potpuno  francuski već s imenima glavnih likova - Chantal i Jean Marc. A  i atmosfera na početku romana je pomalo kao moupassantovska. Osim nekoliko epizoda, u ovom romanu skoro da nema ništa "kunderijansko", međutim, jedna stvar koja otkriva onoga starog Kunderu koji nije u stanju ostvariti san o nekoj velikoj neočekivanoj nevjernosti. Tek što je napustio jednu arhetipsku formu on već stvara drugu. S formalne strane, “Identitet” je blizanac “Usporavanja” (“Polaganost”, op.ur.). Ponovno je to kratki roman,niz kratkih poglavlja, čak ponovno 51 kratko poglavlje! Nakon publiciranja “Identiteta” Guy Scarpetta francuski kritičar, romanopisac i esejist je objavio u Le Nouvel Observateuru kratki intervju s Kunderom. Na Scarpettino pitanje o razlikama među njegovim trima romanima napisana na češkom jeziku u Francuskoj te dvama novim francuskim romanima, Kundera je odgovorio da je razlika manje nego što Scarpetta misli. Ističe (s pravom!) da je melodija njegove rečenice identična i na češkom i na francuskom jeziku te kako je s “Besmrtnošću” dosegao zenit jedne forme koju je stoga morao mijenjati. Nakon Scarpettina inzistiranja na tvrdnji kako su razlike ipak veće, Kundera će u svom stilu, muzikološki odgovoriti da su češki romani bili komponirani kao sonate, dok je s francuskim krenuo u istraživanje nove, kraće forme. Dok su češki romani "duga potraga za nekoliko definicija koje izmiču", francuski predstavljaju "magično kruženje motiva."

Tako prva rečenica glasi "Hotel u gradiću na normandijskoj obali slučajno su pronašli u nekom vodiču". I dalje druga "Chantal je stigla u petak uvečer da tu provede samotnu noć, bez Jean Marca koji će joj se pridružiti sutra dan oko podneva".Čitatelj je začaran, uvučen u magičan krug Kunderinog pripovijedanja i čitat će dalje bez daha, bez stanke ...do kraja, do 132 stranice. 

Radnja i čitav zaplet se odvija na temelju gotovo slučajnih riječi Chantal, koja nešto starija od svog ljubavnika kaže Jean Marcu da kao žena više nije interesantna - "Muškarci se više ne osvrću za njom!". Ali odjednom počinju stizati anonimna ljubavna pisma. Chantal pisma skriva me, možda prosjak na uglu ulice, sve je jača želja da otkrije identitet onoga tko piše pisma! Saznajemo usput da je ona prije bila udata, dijete joj je umrlo, brak se raspao. U jednom trenutku epizodno se čak pojavljuje bivša šogorica i optužuje je da ona ne voli djecu.Tu se nadalje isprepliće njen imaginarni bijeg u London, grozničava potraga za piscem ljubavnih poruka. Ipak njeno skrivanje pisama pobuđuje ljubomoru... I slijedi čudan košmar njenih snova, sve je kontrolirano, otkrivano i najtajnovitije u ljuskom životu i prije našeg rođenja! Na kraju dolazi otkriće da Jean Marc samo želi tajanstvenim pismima svojoj ljubavi dokazati da je još poželjna i želi je tako lijepu gledati i dalje - i zato će ...svaku noć ostaviti upaljenu svjetiljku...

I tako ulazi čitatelj ponovo u magični svijet Kunderinih rečenica, osjeti osebujan njegov stil. A ovaj put uz ponovno čitanje njegovog romana – i poslije smrti Kundere, prigodno i kada pisac ode na svoj put bez povratka - ostaje nam njegovo djelo i vječno živa pisana riječ.