Ljiljana Vuglač | S mirisom proljeća

Dolaziš s mirisom proljeća kroz otvoren prozor 

u prizemlju. Nečujno

izvijajući svoje utegnuto tijelo.

Jašeš sjenke na svježe obojanom zidu, 

razbacuješ se

godinama,

sijedim vlasima, 

iskustvom

kao biserjem. 

Žeravice ti plamte u očima 

kada me gledaš. Vješto predeš niti 

oko moga struka, birajući samo vlakna 

tkana od sretnih osmijeha, nepotrošenih riječi 

i treptaja. Zaustavljenih u trenutku. 

Dolaziš s mirisom proljeća. 

Poput jaglaca

u zaboravljenom šljiviku

pronalazeći dom.