Dolaziš s mirisom proljeća kroz otvoren prozor
u prizemlju. Nečujno
izvijajući svoje utegnuto tijelo.
Jašeš sjenke na svježe obojanom zidu,
razbacuješ se
godinama,
sijedim vlasima,
iskustvom
kao biserjem.
Žeravice ti plamte u očima
kada me gledaš. Vješto predeš niti
oko moga struka, birajući samo vlakna
tkana od sretnih osmijeha, nepotrošenih riječi
i treptaja. Zaustavljenih u trenutku.
Dolaziš s mirisom proljeća.
Poput jaglaca
u zaboravljenom šljiviku
pronalazeći dom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.