Gordana Kurtović | Dok još svjetla ima

 

Umorne su ptice

od uzaludnosti jasnog pijeva,

leleka šuma.

Progovaraju ribe,riječ odjekuje,

zanijemilo more

Svijet silazi s uma.

Ne vidi, ne čuje,

moj i tvoj brat

u strašnoj trci

za šarenom opsjenom.

A otkucava sat

u vječnoj zbrci

Htijenja s Vremenom.

Otkrijmo sada,

dok nas Svjetlo grli

(dok je živa nada,

dok ga nismo strli)

Tajnu života

od Zemlje do neba

od male kaplje

do bistrog slapa.

Zadnji kucaju sati!

Spasiti treba

čar jedinog svijeta.