Ivica Kesić | U vjetru zapisano

I ovu ću pjesmu spjevati vjetrima

jer samo oni čuju riječi moje,

otkad među nama nijemi od praznine

ponori vremena bešćutnoga stoje.

Stihovima svojim predat ću se sasvim ,

dati im tjeskobom izbrazdanu dušu

i čekati vjetre, lutalice stare

da dolinom suza ka jugu zapušu.

Stoga kad začuješ huku iza gora,

znaj, pjesma ti moja u naručje hrli,

s mirisom poljupca, suncem umivena

sa osmijehom tvojim svu noć da se grli.

Tamne sjene tuge protjeraj iz misli,

otvorenog srca u susret joj kreni,

neka ti živahno, poput gorskog vrela

šume nad usnama tihi versi njeni.