I ovu ću pjesmu spjevati vjetrima
jer samo oni čuju riječi moje,
otkad među nama nijemi od praznine
ponori vremena bešćutnoga stoje.
Stihovima svojim predat ću se sasvim ,
dati im tjeskobom izbrazdanu dušu
i čekati vjetre, lutalice stare
da dolinom suza ka jugu zapušu.
Stoga kad začuješ huku iza gora,
znaj, pjesma ti moja u naručje hrli,
s mirisom poljupca, suncem umivena
sa osmijehom tvojim svu noć da se grli.
Tamne sjene tuge protjeraj iz misli,
otvorenog srca u susret joj kreni,
neka ti živahno, poput gorskog vrela
šume nad usnama tihi versi njeni.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.