Vidim te u večerima kao ova
lijeva strana postelje
prebireš po poeziji
tražeći zaklon među slovima.
Liježeš među njih,
oble uzimaš za uzglavlje.
Stopalo ti jednim okom uvijek gleda prema jugu.
Pokrivaš se imenom -
preko ramena navučeno
grije.
Sanjaš mrve susreta
u njima nalaziš načine
otvoriti utrobu zemlje.
Sadiš sjeme baobaba.
Već imamo šumu.
Možeš izgraditi jedro,
poslije odmoriti u hladu.
Možeš postaviti ogradu
ili srušiti,
zapaliti vatru navečer.
Možemo tu prenoćiti
grleći naslov do zore.
Na sigurnom si, srećo.
Laka ti noć.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.