(Za Juliju)
Kad poglede zlobne sitne duše budu
bacale ka tebi iz blata obijesti
jer si bolja od njih i mrziti ne znaš;
ne saginji glavu, budi to što jesi.
Ako lice tvoje što dobrotom zrači
i jutrima što ga lahor smiješka resi
izaziva podsmijeh kod onih što mrze;
ne obaraj pogled, budi to što jesi.
Kad sve ti se mrači od riječi što bole
i nada kad bijelu zastavu izvjesi,
čista srca svojom stazom kroči;
nemoj klonut’ duhom, budi to što jesi.
Jer “oni” se hrane ranjenim dušama
zapjenjeni grizu k’o kerovi bijesni…
i kada ti budu saplitali noge;
ti ne gubi vjeru, budi to što jesi.
Budi to što jesi i kada se krici
crnih ptica zrakom razlijegali budu.
Ušutkaj ih tada djelom svojih ruku
što nastade sveto u muci i trudu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.