Ivica Kesić | Budi to što jesi

 

(Za Juliju)

Kad poglede zlobne sitne duše budu

bacale ka tebi iz blata obijesti

jer si bolja od njih i mrziti ne znaš;

ne saginji glavu, budi to što jesi.

Ako lice tvoje što dobrotom zrači

i jutrima što ga lahor smiješka resi

izaziva podsmijeh kod onih što mrze;

ne obaraj pogled, budi to što jesi.

Kad sve ti se mrači od riječi što bole

i nada kad bijelu zastavu izvjesi,

čista srca svojom stazom kroči;

nemoj klonut’ duhom, budi to što jesi.

Jer “oni” se hrane ranjenim dušama

zapjenjeni grizu k’o kerovi bijesni…

i kada ti budu saplitali noge;

ti ne gubi vjeru, budi to što jesi.

Budi to što jesi i kada se krici

crnih ptica zrakom razlijegali budu.

Ušutkaj ih tada djelom svojih ruku

što nastade sveto u muci i trudu.