U vrištini nekoj čizme zapele,
Upale, put je surov, grub,
A noć prokleto navire
Kroz ljubičasti odsjaj neba...
Grudo zemlje što se rastaljuješ
I stišćeš u kamen tvrdi...
Takva si bila vjekovima...
MAJKO HRVATSKA
Na tvojim ranama
Vječno će gorjeti vatra
Za tvojim sinovima.
Čvrsta si kao velebitska stijena
A meka kao lahor na površini mora...
Bože, kako si lijepa,
Sva si od zlata i svile satkana,
Klečim pred tobom
I molim ti se,
Ljubim kamen i rahlu zemlju
Koju su natopile znoj i suze naših pradjedova
A iz neuzoranih njiva,
Iz tvoje utrobe niču samonikle ruže
Naših očeva i sinova.
Nudim ti sebe , braću i sinove
Jer mnogih očeva više nema
Da svijetlimo kao svijeće
I pronosimo tvoju slavu.
Ostani ponosna
MAJKO HRVATSKA
Jer si uzvišena u svojim gorućim ranama,
Ta vatra peče u prsima
Svakog čovjeka i djeteta
Što se rodi u tvojim njedrima
Što se podoji tvojim mlijekom
Od suza i ponosa,
MAJKO HRVATSKA.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.