Nemoj da misliš da sam divlja zvijer
Samo me teško rani otac njihov
Pa me svježa boljka tjera razdraženu
Da se oglasim, strašnom, tužnom rikom.
Hodam, žurim, trčim, zastajkujem
Da krvave suze obrišem sa lica
Pa opet, ojađena, koračam u neprebol
Pogled mi presječe golema ptica.
Oči se prekriše polijetom krila
Razbistriše nebo pticom što leti
Opčinjena gledah u visine, shvatih
Moram za njom odmah poletjeti.
Let kratak ili dug, nije važno
Neka se ponovo razbijem o stijenu
Samo da ukrotim stare vodenice
Da se bar na tren pretvorim u ženu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.