Ogrebotine stružem i brtvim pukotine,
I s malo bezbojnog laka dotjerujem fasadu.
Vjerovali mi ne bi ti, sretni ležaci u hladu,
Kako rezovi bole, do koje idu dubine.
Ja o riječima mislim, žeravu zgrćem vrijedno:
Tamjanske mirise svete tražeći u sporišu.
I nesmislu se čudim, sintaksi neurednoj:
Tako se lagodno živi, tako se pjesme pišu?
Dok slavno Sunce peče, biljke u kršu se grče,
I njiše se na valu Zvonimirova lađa.
Pa ipak će ti reći cvrčak na čvoru smrče:
POETA NASCITUR se ovdje često ne rađa.
Pa onda, činiti što je, da poezija traje?
Moliti pera zlatna da se posla prihvate!
Da Glas u sebi čuju i da ga ne zataje,
I poeziji pravoj osjećaje da vrate!
________________________
- sporiš- verbena, trajnica iz porodice Vercenaceae;
- poeta nascitur-rođeni pjesnik
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.