SAE vs. Damir D. Ocvirk

Damir D. Ocvirk: ZAGRIZI GLINU

Iznad polja crvenih makova

vjetar njiše bodljikave žice.

Po rubovima blatnih rovova

tumaraju mokre crne ptice.

Onda povikaše neki ljudi

i zazujaše rojevi pčela,

a jedna sleti njemu na grudi

- bila je tiha, suha i vrela.

I htio je da duboko diše,

al’ progutao je samo slinu.

Srušio se u lokvu od kiše

i zagrizao krvavu glinu.

Prema nebu zagraktaše ptice,

na zemlji ostadoše krtice

i nijemi makovi crveni.

A glina je istoga okusa,

bila onkraj Amera il’ Rusa.

Znaš li to, ratniče zaluđeni?

.

Sven Adam Ewin: ĐANI

Kratko vrijeme primirja. U razrušenoj školi

(A bio sam u Gazi),

Gleda me mali dječak izbezumljen od boli,

U terminalnoj fazi.

I mene, profi-borca, to zdrmalo je snažno,

Rekoh mu: - Drž' se, Đani!

Mada je pripadao (no to sad nije važno!),

Neprijateljskoj strani.

Snimih i poslah sliku medijskom najmagnatu,

On javi odmah svima:

- Dragocjen ljudski život u posljednjemu satu,

Ali nade - još ima!!!

I tresao se Globus u plemenitoj fibri

Da pomogne dječaku,

I ozdravi! No začas, on opet je u igri,

Sa okom na kundaku!

Uperio ga na me! Primirje, znači, krši.

Riječi su bile prazne.

(Na crti razdvajanja još bijeli barjak strši!)

To neće proć bez kazne!

Takvi, s puškom u ruci, to reći će vam svatko,

To više nisu djeca.

I dođe mi na nišan. I ubijem ga glatko,

Ko patku. Ili zeca!

A onda, odjedanput, za suzom suza krene

(Da dalje vas ne davim),

I ja sa slikom sina i slikom svoje žene,

Pod sebe bombu stavim.

.

Damir D. Ocvirk, rođen 1954. godine u Vinkovcima, a živi i radi u Puli. Objavljuje prozu i poeziju u tiskanim zbornicima i elektroničkim portalima u zemlji i inozemstvu.

Upravo čitam izvrsnu kritiku Vanese Begić u Glasu Istre o Damirovom romanu „Uzgoj purana u Zapadnoj regiji“. Bravo, Damire!