Puštam žar ufanja
po napuklim isposničkim danima.
Gasim bol i pepelom posipam lice.
Oblaci jada šalju gorku kišu.
Pljušti po meni i umiva jalove tragove.
Hodam izgubljenim putem prolaznosti
i tražim tvoje korake,
da nas izbave i spase muka.
Ne krivim svijet pun ispraznosti,
ljude koji su isušili mora i rijeka,
zasjenili obzore danima gnjeva,
preplavili zemlju pohlepom i mržnjom.
Nikoga ne krivim,
Samo tražim tvoje ruke.
Da izbaviš živote nedužnih ufanja,
prospeš po zemlji iskru svoje ljubavi,
u svijet beznađa pošalješ svjetlost,
svojim beskrajnim milosrđem
izbaviš strahom izmorene duše.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.