dan plesanja
bez treptanja
zatvorenih očiju
raznosim svjetlost oko sebe poput prašine
i odabirem galaksije poput maslačka
zamotanog u gestu istinske nježnosti
i ples me vrti poput vjetra
ljudi se lome poput grančica na puteljku
i što uopće znamo
osim djelića sebe
mini nirvane koja pleše u mraku prosvijetljenog
dan plesanja
u labirintu slatkog sna
u kojem moj glas
doziva najudaljenije oblake
koji izgledaju najtužnije
kad je kaos pobacao više oblaka
nego što nebo zaslužuje
kada ljepota stvari
isparava poput fatamorgane vode
kad uz nas pleše usamljena riječ
dan plesanja
pokušava se razjasniti
okupan u mlijeku valovitog svjetla
s druge strane očiju
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.