Sven Adam Ewin | Vuk i janje

 

- Golube! Da ti pročitam basnu,

Iz mojih školskih dana?

Odmori malo okice

Od tog glupog ekrana.

- Zar ti ne vidiš, dida,

Da zovem «Kunolovca»,

Skroz sam dekintirana

I trebam puno novca.

Kretene zovem

Već pola sata,

Bez rezultata!

Kad ću ih dobiti,

Bog te pitaj,

Pa, eto … dotle,

Ti mi

Čitaj.

- Dobro! Al' čekaj, samo trenutak,

Opet mi fale

Naočale!

Gdje su se skrile,

Sad su tu bile?

Ah, s njima uvijek priča ista:

Prevrnem kuću,

Dignem graju,

Nigdje ih nema,

A na kraju,

Naočale moje

Na nosu mi stoje!

Sa starim didom

To je tako,

A basna ti ide

Ovako.

Na proplanku,

Na zelenom,

Bistar potok žuborio.

Na potoku,

Na studenom,

Strašni vuk je vodu pio.

A od vuka malo niže,

Na pitomo, na pojilo,

Umiljato janje stiže,

I ono bi vodu pilo.

Nažalost, nikoga nije bilo,

Da skrene pozornost janjetu milom,

Da ne ulazi u gornju strofu,

Jer će doživjet katastrofu.

A zna se i tko je za to kriv,

Pa bio mrtav ili živ,

To vam je onaj zločesti stvor,

Kojega zovu … autor!

U basni, naravno, to ne piše,

No gdje smo ono bili stali?

Ah, da: na bistri

Potok

Stiže

Bijeli anđelak mali.

Vuk diže na to glavu s vode,

Pogleda kuda janje ode,

Pa zatim, rutinski,

U jednom trenu,

Skenira čitavu

Scenu:

... Livada, potok, sunce sije…

Kraj bistrog potoka janje pije…

(Kakva romantična pastorala,

Baš dušu dala...)

U opakom mozgu

Odmah mu sinu:

Bit će to predstava

U jednom činu.

Režirat će janjetu

Proces sudski,

Pravičan,

Pravedan,

Gotovo ljudski.

Po onoj davnoj

Izreci slavnoj:

Vuk te tuži,

Vuk ti sudi.

Pa, hajde ti sada janje budi.

Brzo je zamutio malo vode,

Tako da mutež janjetu ode.

Onda se cerekao,

Gladio bradu,

Oblizujuć se

Na janjetinu mladu.

Pritom je skoro

Zaboravio bio,

Da nije dobro

Dokaze skrio.

Dokaze pravne,

Prije rasprave glavne.

Dokaze mračne i ubitačne,

Dokaze skrite

I ubojite.

I da ne ulazimo

U detalje,

Glavne je dokaze

Skrio u ralje.

U ralje je smjestio glavne argumente,

Glavne argumente

A la dente.

A onda je kao

Tužitelj strog,

Počeo poznati

Monolog.

- Slušaj, ti glupo, ružno stvorenje,

Zašto zlorabiš moje strpljenje?

Praviš se lud

I samo šutiš,

A tu mi stalno

Vodu mutiš.

Mutiš mi, mutiš,

I to vješto,

Jer, gledaj nešto:

Stojiš nizvodno,

Dakle od mene niže,

A to što mutiš,

Do mene uzvodno stiže!

Sada ti meni protumači,

Što to treba da znači?

Jer po zakonu Božje kuće,

To nije

Nikako

Moguće!

Znači da čaraš,

Znači da baraš,

Znači da varaš

I zlo mi stvaraš.

Još dvije riječi,

Kao dodatak,

Moram ti reći,

A bit ću kratak.

Od moje družbe

Iz tajne službe

Imam podatak

Da spremaš atak

I kuješ plan

Za koji dan,

Kada porasteš malo veći,

Mene, vuka, na ražnju peći.

E, pa za takve siledžije

Nijedna kazna preteška nije.

Zato neka ti bude sudac,

Što misliš – tko?

Moj …

Želudac!

A što se žalbe na kaznu tiče,

Tu nema priče.

Možeš skakati,

Možeš plakati,

Možeš lajati,

Možeš se kajati.

Možeš vikati,

Možeš rikati,

Jednom riječju:

Možeš se slikati.

Ništa ne pomaže,

To ti vuk kaže.

Međutim, da nisi

Tako opako janje,

Još bi od mene

Dobio pomilovanje.

Vuk ima dušu

Bogobojaznu,

I vuk bi tebi

Prepolovio kaznu.

Pola bih te pojeo

Ovoga jutra,

A pola ostavio

Za prekosutra.

Jer meni nije

Važna sitost!

Meni je važna

Plemenitost.

No ako sam uopće,

Siguran

U išta,

To je da od toga

Nema

Ništa.

Crijeva mi krče već od gladi,

Požderat ću te, prijatelju mladi.

Požderat ću te

(Bog da prosti),

Cakumpak s mesom

I sa kosti.

To reče vuk

Pa janje zgra...

- Oprosti, dida, što te prekidam!

(Htio si reći „zgrabi“, znam).

Dok janje vuku postaje spiza,

Može li kratka

Analiza?

Za moj pojam

(Imam dojam),

Da ti je pjesma

Prilično glupa.

Zar mogu vuk i janje – skupa?

Pa nisu valjda u rodu,

Da skupa piju vodu?

Skupa su samo

Tu i tamo.

Recimo, kad jedan od njih reži,

A onaj drugi bježi.

Ili kad prvi drugoga stigne,

A onaj drugi

Dreku digne.

I je li neka

Katastrofa,

Ako vuk janje

Ponekad sklofa?

A što se tiče

Sudske priče,

Zakonskih kvaka

I paragrafa,

Zar treba vuku

Opravdanje,

Da smaže janje?

Ta, jedno janje više-manje!

U priči još ima

Svega i svačega,

A radi se samo

O pravu – jačega.

Jer - tko je jači,

Taj i kvači!

O livadi, potoku, proljeću, cvijeću,

Na tvoju sreću,

Niti govoriti neću!

I tko da čita te tvoje priče,

Kad može gledati crtiće,

Brbljat po cijele dane na chatu,

Il' surfat

Na internetu.

A sad se hvatam

Posla svog,

Dida,

Ajd, Bog!

P.S.

Možda je dida nekad i bio laf,

Ali je sada ostao potpuno paf!

Čini se da je moderna basna

Kristalno jasna:

Kad vidiš vuka i janje skupa,

Ne gubi vrijeme na dileme

Za koga da ti srce lupa,

Već odmah navijaj…

Za vuka!

A ti se, dida, malo priberi.

Udahni zrak. Sjedi u kut.

Nisi još svjestan. Doživio si

Pravi klasični

Nokaut! ________________________________________

.

(Iz knjige "Povedi me za ruku, dida", naklada Semafora 2121.)