Kolumne

nedjelja, 17. travnja 2022.

Martina Sviben | Onomatopeja postojanja


tutnjavom pada kamenje 

zelena šumeća rijeka

nad kojom vrišteći stojim 

grli ga i otplavljuje

bezglasnim dubinama svojim


odroni se smiruju

grgoljeći rijeka uvijek je tu

i u tom skladu naše divljine 

grmimo i hučimo 

u nizine i visine


odroni stijenu tiho stanjuju

kamenje ori u riječnu dubinu

naš je reljef naizgled postojan

a ptice kriješte i cvrkuću

iz dana u dan



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.