Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 5. travnja 2022.

Ivica Kesić | Buđenje

 

Da li si noćas nemirna k’o srna

dok te lahor nosi bespućima snova

što se tiho gnijezde u kutu usana

i šapuću pjesmu usnuloj ti duši

u kojoj je krepost od zvijezda satkana?


Miluje li pramen nemirnih ti vlasi

golo rame što ga zraka sunca

ukrade od mraka i predade zori

da ga mrežom svojih pozlaćenih niti

u hram strasti za trenutak stvori?


Hoće li ti rana rumen praskozorja

obasjat’ dolinu međ’ jedrim grudima

pjevajuć’ im tiho uzvišenu odu

dok na ruke dižeš ustreptalo tijelo

a pogledom stremiš ka nebeskom svodu?


Možda jednom na krilima žudnje,

nošen vjetrom stihova bez srama,

umoran od leta nad snovima bludnim

sletim tiho u odaje tvoje

      pa radosti žedan iz sna te probudim.  


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.