zastao sam u nemuštom dijalogu
dana i večeri
Tihe se osmjehnula grleno crvenom
po kružnom obodu pamuka usred sivila
ili je to bila Nemesis u pohodu
ostavljajući krvavi trag upozorenja
koji je već nestajao
tko zna kome je nekad služio svod
dok sjeća se ovako stisnut
srdžbe koju je morao podnositi
a sad ju prosipa po krovovima i krošnjama
što dalje od nepca privrženosti
i sve te bitke i svi ti ratovi gore što su bili
još uvijek traju negdje kao podsjetnici
svemu što sada se događa
a nezahvalno je to ne vidjeti
bezobzirno je prešutjeti
dok sile koja drži sve zajedno u cjelini
ima
i sve dok i najsitnijem pokretu mizernog stvora
u svem živom ona daje potpunost života
a on sve to prihvaća i nesebično svima dijeli
mora se ne prešutjeti
mora se reći
jer k Maat već smo svi krenuli
slijedeći papilarne linije srca do rukovanja
rekao bih: to jedino je važno
dok srce ne iscijedi se svojim izdajama
i čuvati ga treba od njih
prateći razgovore na usnama svoda
jezikom čiju glazbu samo crveno u krvi prepoznaje
jer riječi nema
riječi odavno smo zaboravili
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.