Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 14. ožujka 2022.

Ivica Kesić | U svijetu poezije se pojavio sasvim slučajno


Ivica Kesić je rođen 1966. godine u Kreševu od oca Marka i majke Janje rođene Lukić. Osnovnu školu je završio u Kreševu, a srednju strojarsko - tehničku u Novom Travniku. U svijetu poezije se pojavio sasvim slučajno, na nagovor prijateljice iz Splita, pjesnikinje i slikarice Julije Stapić, koja je u njemu, neznano kako, otkrila pjesnika. Pisati je počeo 2012. godine, a već 2014. godine objavljuje prvu zbirku pjesama pod naslovom „Ispod našeg neba“, kojoj daje izrazito zavičajnu notu, ali osim zavičajnih u zbirci se može pronaći i mnogo ljubavnih, misaonih te duhovnih pjesama. Raznovrsnost tema, dosljednost ritmu i rimi, osnovne su značajke Kesićeve poezije. 2016. godine izdaje zbirku „Svjetionik“, a 2019. zbirku „Odbljesci praskozorja“ u kojoj pravi jedan manji iskorak u vode epske poezije mini poemom „Judita“. U ovoj zbirci autor je objavio dvadesetak soneta objedinivši ih u poglavlju „Sonetni intermezzo“ te se tako vrlo uspješno okušao u ovoj zahtjevnoj pjesničkoj disciplini. Osim poetskih, Kesić je autor više proznih tekstova od kojih su neki objavljeni u godišnjaku „Kalendar svetog Ante“ u izdanju FMC Svjetlo riječi te u Godišnjaku HKD-a Napredak za 2022. godinu. 2021. godine izlazi njegova prva zbirka aforizama pod naslovom „Riječ u grlu“. Ivica Kesić inače živi u živopisnom  selu Vranci kod Kreševa iz čije ljepote, kako to voli sam istaknuti, crpi nepresušno nadahnuće za svoje stihove. 

Sonet V

Pri škrtoj svjetlosti umirućeg dana

po papiru sijem sjemena nutrine

ne bi li mi boli od životnih rana

potonule vječno u more sudbine.

Htio sam o nama sročiti baladu

bez tonova sivih, bez boli i sjete,

za poantu izvuć' utjehu i nadu,

ljubav nek' se krišom u pjesmu uplete.

I opet bez boje stihovi će teći

kroz pero kao zamućena rijeka

i opet istinu o nama će reći.

Kad sjeti bih svojoj znao naći lijeka,

zar pjesnik i boem ja bih mog'o biti

i u verse vale nespokoja liti.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.