Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 2. veljače 2022.

Nataša Turkalj: Zašto bi Marc ljubio bolje od Marka i Annie bila ljepša od Ane?!

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

U ljubavnom romanu "Moja savršena nevolja" plavooka Ketonićka iz Zagreba i naočiti Ivan Leko iz Splita trebaju urediti svoju prošlost žele li zajedno krenuti u budućnost. Promjene su brze, obiteljske drame prestižu jedna drugu, ali oboje znaju cijeniti intenzivne emocije koje osjećaju. No, ljubav traži potpunu iskrenost i bolna lekcija za oboje je neizbježna...  Roman "Moja savršena nevolja" za autoricu Natašu Turkalj ispunjenje je mladenačke spisateljske želje. Svoj prvijenac napisala je po uzoru na ljubavne romane koje voli čitati, ali smjestila ga je u Hrvatsku, u zagrebačke i splitske vile i vinograde marljivih poduzetnika. 

S Natašom Turkalj razgovaramo o razlozima za pisanje ljubavnog romana, reakcijama njezine obitelji na erotiku u njezinom prvijencu, o ljubavnim i erotskim romanima na našoj literarnoj sceni te o spisateljskim planovima za budućnost.

U svom prvijencu "Moja savršena nevolja" opisujete strastvenu vezu između Zagrepčanke Lorene i zgodnog Splićanina Ivana. Zašto ste se odlučili napisati erotski ljubavni roman? U biografiji navodite da ste pisali od mladosti. Što je presudilo odluci o objavljivanju erotskog romana? 

Ljubavno-erotski roman sam odlučila napisati zato što volim taj žanr, čitala sam puno takvih romana i cijeli život oslanjam se na ljubav kao neku vrstu vodilje. U mladosti sam započela pisati roman, napisala sam nekoliko desetaka stranica i bacila ga, kao da sam čekala neka druga vremena. U to doba, u svojim ranim dvadesetima, nisam se smatrala dovoljno zrelom da bih mogla napisati nešto u biti vrlo složeno. 

Što je presudilo odluci – sve što radim, radim instinktivno. Vratila sam se iz Beča gdje sam bila nekoliko mjeseci na napornom terenskom radu, bilo je to doba već pomalo zahuktale epidemije Covida-19 i bila sam umorna od posla. Po povratku, na godišnjem odmoru sam jednostavno izvadila računalo i krenula pisati. Ideja se stvorila nakon nekoliko rečenica. Pisala sam ga i osjećala olakšanje, odmor za psihu i dušu. Bio je to definitivno najbolji godišnji odmor. 

Kakve su reakcije obitelji na erotski ljubavni roman koji ste napisali? Je li suprug pročitao roman i podržava li Vas u spisateljskoj avanturi? Što kažu ostali članovi obitelji i prijatelji? Jeste li ih iznenadili? 

Prva osoba koja je pročitala roman je moja mama. Gospođa sedamdesetih godina, istaknuti član vjerske zajednice, osoba koja je u svom životu pročitala bezbroj knjiga. Bilo mi je malo čudno roman dati mami na čitanje, ali mi, brat i ja, odgajani smo da imamo iskren odnos s roditeljima. Čitala je ona romane slične tematike i prije, ali nije od kćeri pa je to možda bilo malo drugačije. U svakom slučaju dala je podršku i čvrsto stoji iza romana koji ocjenjuje odličnim. Suprug nije pročitao roman, zna temu romana i da ima erotske scene – čitao je neke dijelove, ali njegov je dan toliko ispunjen poslom da nema vremena niti disati. Kada i nađe malo vremena, odmara i pogleda neke sportske kanale. Apsolutna je podrška i veseli se tome što sam nakon toliko godina ispunila svoj san o objavi romana. Djeca su oduševljena činjenicom da mama piše knjige i podržavaju me u svim mojim promišljanjima ljubavi. Otvoreno razgovaramo o ljubavi i erotici kao savršenoj posljedici emocija koje prolaze kroz sve ljude na svijetu. Mnoge prijatelje je roman iznenadio, nisam baš pokazivala da imam takve želje i namjere. U fokusu mog života uvijek je bila obitelj, djeca i posao, nisam imala baš previše vremena posvetiti se sebi i svojim željama. 

Ljubav između Lorene plavooke Ketonićke i zgodnog Splićanina Ivana smještena je u visoko društvo tako da su oboje usmjereni na svoju vezu i nemaju materijalnih problema, tipičnih za našu stvarnost. Primjećujete li da u našem medijskom prostoru nedostaje sretnih završetaka? Zašto su lijepe priče potrebne publici? 

Naš je medijski prostor, na žalost,fokusiran na nešto sasvim drugo. Sretnih završetaka ima malo ili nimalo, sve je podređeno politici, senzacijama oko javnih ličnosti, kriminalu, debatama oko vođenja države i nadmetanjima tko je bolji. Mediji puno pišu o negativnim stvarima, o nesrećama i lošim ljudskim sudbinama, a pozitive – ljubavi pogotovo – nema nigdje. Čak je i sve manje filmova ljubavne tematike. A ljubav je potrebna svima i ona nas jedina čini istinskim sretnima i kao takva je dobrodošla u bilo koju sredinu na kugli zemaljskoj. Ljudi trebaju ljubav, podršku, strast  - treba im čim više plasirati takvih tema kako bi se konačno izašli iz depresije i sivila u kojem se nalazimo već godinama. Možda takva priča nekoga potakne i na neke promjene u životu, recimo naljepši pogled na osobu koja leži jastuk do…Dovoljno je i to da roman izmami osmjeh na lice čitatelja. Ja se uvijek malo zaljubim u likove o kojima čitam – volim knjige koje imaju takav učinak. 

Pri opisivanju erotskih scena ne zaboravljate prezervativ, a protagonisti otvoreno raspravljaju o kontracepciji. Može li erotika u romanima djelovati informativno? Pretpostavljate li da će Vaš roman čitati publika koju zanima kako se dogovoriti o korištenju kondoma, kada se i kako primjenjuje te kako razgovarati o kontracepciji? 

Živimo u dobu kada su prezervativi neophodni, trebali bi biti dostupni svima i o njihovoj upotrebi trebalo bi se razgovarati u svim smjerovima i na svim razinama. U našoj sredini još nismo do kraja osvijestili da prezervativ može spriječiti i zarazne bolesti, a ne samo neželjenu trudnoću. Erotika u romanima svakako je informativna pa i kad je riječ o prezervativima. U erotici nema ništa loše, to je samo rezultat ljudskih potreba i normalnog tijeka ljudskog razvoja. Različito razmišljamo o erotici, nitko nije bez mišljenja, ali koliko se to javno može izreći, to je stvar svake pojedine osobe, njezinog odgoja i sredine. Mišljenja sam da će roman čitati ljudi koji su svjesni svog erosa, čak mislim da će ga čitati i osobe koje javno neće reći da su čitale – zbog sredine u kojoj žive i neke osude. No, osobe koje nemaju problem čitati o erotici odavno su osvijestile da su prezervativi nešto normalno i zahvalne su što su izmišljeni.  Mišljenja sam da svaka osoba ima pravo odlučivati o svom tijelu, pa i o izboru kontracepcije – mislim da se nitko nema pravo miješati u tako osobnu odluku pojedinca. Žalosno je uopće da su danas erotika i prezervativi tabu tema kod nekih osoba/sredina. 

Kod nas spisateljice rijetko objavljuju erotske romane pod vlastitim imenom, a likovi koje opisuju većinom imaju strana imena. Kako ste se odlučili objaviti erotski roman s našim junacima pod vlastitim imenom? Zašto naša imena, naše lokacije, vinogradi, brodovi, Zagreb i Split?

Pročitala sam jako puno romana slične tematike i naprosto me ljuti da su uvijek drugi bolji od nas samih. Nije mi jasno, zašto bi netko mislio da se recimo Marc bolje ljubi od Marka? Zašto je naša lijepa Splićanka Ana manje lijepa od Annie? Nije – naše žene su predivne, naši muškarci su zgodni, naš duh je veliki, naša zemlja je prelijepa i mogućnosti samo od prirode su velike – to tako treba promovirati. Ja sam hrvatski autor, proizvod sam republike Hrvatske i Hrvatsko ću promovirati taman nikad ne uspjela, ali nikada neću priznati da su strani pisci bolji od naših jer to nije točno. Strani pisci se čitaju kod nas, baš ove tematike kao nevolja, a zašto? To su neke predrasude. Mišljenja sam da se naše žene još uvijek boje, sputane su okolinom, srame se izreći razmišljanja putem knjiga, srame se poslati poruku da smo mi svi istog materijala – ma na kojoj zemljinoj polutci da se nalazimo. I meni je prolazilo glavom da objavim roman pod pseudonimom – čak smo ga i kreirali, bojala sam se kao osude okoline, što će reći tetka iz osmog koljena ili susjeda. Međutim, čitavo vrijeme me mučilo to naše, Hrvatsko – muči me ta skučenost slobode govora i izražavanja naših ljudi– ne volim nepisana pravila takve vrste i idem glavom kroz zid da bih čvrsto stajala uz ono što vjerujem – taman mi borba bila teža zbog toga, ako mogu promijeniti mišljenje dvije osobe – odlično. To sam ja i ne osuđujem drugačije mišljenje, to je sve stvar osobne odluke i puta kojim netko ide. 

Lorena je energična i iskrena mlada žena koja između medijske pažnje i obitelji bira obitelj. Očekujete li da će se čitateljice identificirati s njezinim izborom? Zašto ističete podršku obitelji u romanu? Jesmo li u našim postupcima i svakodnevnom životu prezasićeni medijskim utjecajem i očekivanjima "što će mediji napisati"? 

Pa mislim da tu nema nekog izbora, mislim da ga ne bi trebalo niti bit. Kada je čovjek sam, tužan i bolestan, kada mu treba pomoći i kada treba podršku – tko će vas podržati nego vaša obitelj. Tu je izbor lak - izbora nema, ništa se ne može stavljati kao protuteža obitelji. Mediji– to je nešto materijalno/virtualno - imaginarno, a obitelj je nešto duhovno i emotivno, nešto fizički opipljivo i nešto samo naše. Uvijek ću isticati podršku obitelji, podrška obitelji je bitna u svemu, bilo što da radite i želite lakše vam je kada su vaši najmiliji uz vas. Medijski utjecaj je veliki u svim temama, oni jako utječu na svijest građana i mijenjaju tijekove života i funkcioniranja ljudi općenito. Mediji osim dobrog informiranja ljudi nekada plasiraju i lažne vijesti te daju medijski prostor osobama kojima ne bi trebalo – mislim da se kod građana itekako budi svijest o tome tko je što napisao, te je sve više aktualna poštapalica: tko još vjeruje svemu napisanom u medijima…. 

Koje su Vaše najdraže autorice ljubavnih romana? Koje domaće, a koje strane? Što je za Vas presudno pri izboru ljubavnog romana koji ćete čitati? 

Meni su drage sve autorice ljubavnih i erotskih romana - Marija Jurić Zagorka, Vedrana Rudan, Mani Gotovac, Kate Mitchell… moram pročitati nekoliko naslova od Inne Moore. Ima još autorica koje sam otkrila u zadnje vrijeme i za koje se nadam da će uskoro doći na red. 

Od stranih – Jodi Ellen Malpas, Margaret Mitchell, E.L. James, Maya Banks, Sylvia Day. Autori koje volim su Zola , Kundera, Dostojevski. Obožavam rusku književnost i Tolstoj je moj omiljeni pisac, po Nataši iz njegova romana „ Rat i mir“ sam dobila ime.

Danas lakše biramo koje knjige ćemo čitati jer blogeri odlično odrađuju svoju misiju i upoznaju nas s knjigama.  

Nakon prvog romana, hoćete li se i dalje nastaviti baviti pisanjem? Hoćete li nastaviti opisivati erotske scene i šaputanja na jastuku? Imate li nove ideje za ljubavne romane? Hoće li priča oLoreni i Ivanu dobiti nastavak? 

Da, nastavila sam s pisanjem. Moj drugi roman je gotov i poslan je izdavaču. Roman je također ljubavne tematike s erotskim dijelovima, ali ima kriminalističkog sadržaja. Erotske scene u romanu su odgovor na intenzivnu ljubav glavnih junaka i kao takve su uvijek dobrodošle. Strast i ljubav jedna bez druge ne mogu, u savršenoj su sinergiji i erotika daje poseban, svježi ton samoj priči. A priča o Loreni i Ivanu neće dobiti nastavak, ona je roman sam za sebe. 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.