Ti me vodiš iz noći u dan,
iz snova u stvarnost,
iz tegobe u smisao.
Kada gradim,
uvijek mislim na tebe;
hoće li to biti korisno,
hoće li to biti nužno?
A uz tebe sve postaje nužno i smisleno.
Ti si dah za koji vrijedi živjeti,
moja utopija
koja postaje konstruktivna vizija.
I ne dam se smesti lažima sistema;
nikada neću povjerovati u determinizam,
niti se prikloniti robovlasničkom izrabljivanju.
Uz tebe, sve se može,
stoga slijedimo tvoje kormilo
i puštam da me usmjeravaš,
jer znam da sve karte držiš u ruci
i da ti hrabrosti ne nedostaje,
već strateški odabireš riječi;
a od mene činiš pjesnika
vrijednog tvoje Ljubavi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.