Ivo Mijo Andrić | Hvatanje za slamku

Zbornik aforizama, Ždral, Novi Sad, 2021.

Internacionalizacija aforistike kao značajnog dijela književnog stvaralaštva u posljednje vrijeme sve je prisutnija  u zemljama slavenskog govornog područja. Primjetno je to u časopisima država srednje i istočne Evrope te u zbornicima i antologijama koje se na tom području objavljuju od početka dvadesetprvoga stoljeća. 

Zahvaljujući nekolicini uglednih pisaca i antologičara, u zadnjih dvadesetak godina pojavilo se više antologija i zbornika u kojima su zastupljeni radovi poznatih aforističara iz prijateljskih slavenskih zemalja. Te knjige su obogatile literarnu i aforističku scenu i otvorile puteve za širenje suradnje u vremenu koje je pred nama. Za očekivati je da će se tom pokretu uzajamnog povezivanja i spisateljskog razumijevanja pridružiti i drugi stvaraoci sa područja srednje i istočne Evrope, ali i šire. Književnost nema granica i ona je temelj za uspostavu mostova suradnje i razvijanje prijateljstva na području kulture između naroda iz svih dijelova svijeta. 

Pridružujući se tom pokretu i projektu internacionalizacije humora i aforistike, poznati novosadski književnik Aleksandar Pavić priredio je knjigu izabranih aforizama dvanaest aforističara iz Srbije i Slovačke, koju je nedavno objavila izdavačka kuća 'Ždral' iz Novog Sada. Priređivač i urednik Pavić, iz svake je zemlje odabrao po šest renomiranih aforista koji su autori brojnih knjiga aforizama i dobitnici prestižnih književnih nagrada. Iz Srbije su tu zastupljeni: Jovan Kragujević, Neško M. Ilić, Zoran Doderović, Aleksandar Pavić, Vladimir Milenković i Igor Braca Damnjanović DIB, a iz Slovačke: Milan Kenda, Milan Kupecki, Jan Heinrih, Vlado Javorski, Ljudovit Majer i Jan Grešak. 

Izabrani aforizmi dvanaestorice poznatih bilježnika kratke humorističko-satirične misli bave se najaktuelnijim temama današnjeg vremena. Slučajno, ili namjerno izostavljena je bjelosvjetska tema pandemije korona virusa koja se, zbog medijske razvikanosti gotovo pa    ogadila čak i piscima humora i satire. U prvom redu, što su zbog korone i 'kovida 19', u velikoj mjeri zanemarene druge bolesti od kojih masovno obolijevaju i godišnje umiru desetci milijuna ljudi na planeti Zemlja. Kad prođe kampanja borbe protiv korona-virusne pošasti u desetak varijanti prirodne ili ljudske mutacije, zbrajat će se milijuni kolateralnih žrtava koje su napustile ovaj svijet zbog neadekvatne zdravstvene zaštite u ranim dvadesetim godinama ovoga stoljeća.

No, i bez koronarne tematike, knjiga aforizama srpsko-slovačkih afortističara donosi obilje zanimljivih dubokoumnih misli iz područja politike, ekonomije, socijale, zdravstva, međuljudskih i međunarodnih odnosa te svega drugoga što svakodnevno gledamo i doživljavamo u državi u kojoj živimo i van nje. Kratkim i jezgrovitim mislima obojenim ironijom, alegorijom i satirom, pisci se obračunavaju sa devijantnim pojavama u društvu i njihovim raspojasanim nosiocima, koji upravljaju svime što ih okružuje onako kako odgovara njima i njihovim interesima. Narod, koji ih na izborima dovodi na vlast, tu je tek puki promatrač koji se ni za što ne pita, niti se njegova riječ čuje i poštuje.

Društvenu poziciju toga naroda Jovan Kragujević kratko i jasno opisuje aforizmom: Mi smo nebeski narod. Svaki dan čekamo da nam nešto padne sa neba. Za to vrijeme, uvažena gospoda… Političari vode računa o higijeni. Posle svakog dogovora operu ruke. Baš onako kako savjetuju medicinari u pandemiji korona virusa. Redovno prati ruke, držati distancu, staviti masku na lice, zatvoriti se u kuće i stanove i čekati da zlo prođe zajedno s onima koji su ga donijeli. 

Na sličan način o položaju naroda razmišlja i Neško M. Ilić. Po njegovom zapažanju: Narod ne vodi računa o liniji. Guta sve što mu serviraju. A i šta bi drugo sirotinja raja, kad je tako bilo u svakom vremenu. Harač i porez na isto izađu kada se plaćaju iz malih prihoda. Tu je vlast nebitna: strana, ili domaća. Pogotovo ova druga koju je lako prepoznati u aforizmu: Toliko balvana, a mi se uvek hvatamo za slamku. U mirnoj rijeci balvani plutaju, u nemirnoj vodi i slamke potonu.

Kreator kratke duhovite, a duboke satirične misli Zoran Doderović, na sličan se način bavi unutarnjim društveno-ekonomskim i migracijskim temama. Tako naše uspjehe u sferi zapošljavanja pojašnjava aforizmom: Zahvaljujući odlivu mozgova, nezaposlenost smo sveli na razumnu meru. Zato je, skoro pa moguće, da mi sve ove godine opstajemo po principu: Nema veze što jer život kratak. Idemo dalje. Samo tako je moguće udarati brigu na veselje i nadati se nekim boljim danima, koji će za mnoge doći… malo sutra.

Priređivač izbora aforizama Aleksandar Pavić, u svom spisateljskom poslanju bavi se, uz ostalo, i biračkim spiskovima koji se kroje pred svake izbore. S tim u vezi podsjeća nas da… Sređuju se birački spiskovi. Ko živ – ko mrtav! Svejedno je, pošto se na tim spiskovima, po već ustaljenoj praksi, nalaze i živi i mrtvi. Čak i kad su u pitanju izborni rezultati, i tu … Crv sumnje nikad ne gladuje. Za to nema razloga jer, kod nas je sumnjivo čak i ono što je oduvijek bilo nesumnjivo.

Vladimir Milenković bavi se sa aforističkog stajališta stanjem naše svijesti, pa zaključuje: Prazne glave najbolja su ambalaža za čuvanje gluposti. S njim će se lako složiti svaki skladištar mudrosti i otkriti da … Nije pravda slepa, nego politika. Svi je vode. S njim bi se, da je živ, sto posto složio i pokojni velemajstor satire Radoje Domanović.

Najmlađi među aforističkim velikanima zastupljenim u ovoj knjizi, Igor Braca Damnjanović DIB, s razlogom se bavi postmodernim euro-integracijama, koje se odvijaju po notama iz pjesme 'Trla baba lan da joj prođe dan'. U poludržavnu asocijaciju EU, kokuz državice se guraju kao telad pred punim jaslama, očekujući da pokoja slamka padne i u njihova gladna usta. Tu gužvu u evropskoj štali Braca opisuje iz otadžbinske perspektive riječima: Hoćemo u Evropu po svaku cenu. A to će skupo da nas košta. Baš zato i baš radi toga … Moramo sačuvati demokratiju. Za uspomenu. Neka se zna da smo i mi imali tu tako željenu, a nikad ne ostvarenu demo(n)kratiju, o kojoj su jedni sanjali, a drugi je sprovodili. Na groblje, a i gdje bi drugo na ovome svijetu.

Slovačku ekipu u ovom susretu hvatanja za slamku predvode dva Milana. Reklo bi se po onoj narodnoj pjesmi: Moj Milane jabuko sa grane… 

Milan Kenda kao veteran humora i aforistike proživio je sve ratove i okupacije u posljednjih osamdesetak godina i po njegovom viđenju: Totalitarizam je bio okupacija tenkovima, demokratija je okupacija bankama. Kome to nije jasno, neka pogleda stare filmove ili neka se 'selfi' slika s računom u banci ili rješenjem o kreditnom zaduženju. Mislim da će mu tada sve biti jasnije. A bit će svima jasno i da: Postoji mesto koje ne možete izgubiti. Na groblju. Samo, molim vas, nemojte to provjeravati. Ima za to vremena. Skoro cijeli život.

Veliki meštar humorističko-satiričkog stvaralaštva Milan Kupecki kome, kao uredniku časopisa Satirikon, pripadaju ogromne zasluge za uspostavljenu dobru saradnju slovačkih i srpskih aforističara, bavi se temama od nacionalnog interesa i ugroženim životinjskim pravima. Na osnovu izvršenih analiza o kretanju novca u, i izvan države, on je došao do epohalnog zaključka koji na svim jezicima svijeta glasi: Sudeći po pranju novca, mi smo čista nacija. Na temelju toga, odgovorno tvrdim da je jedini prljavi novac onaj koga nemam. Onaj koga sam, pak, na bilo šta potrošio, čist je kao suza. Ko misli drugačije, neka i dalje misli i neka mu je Bog na pomoći. Što se tiče životinjskih prava, koja su svuda ugrožena, po Milanovoj ocjeni: Vuk je vuku čovek. Tome se više nema što dodati niti oduzeti. Sve je jasno kao dan i u isto vrijeme, crno kao noć.

Aforist Jan Heinrih bavi se pitanjima odnosa poslanika i njihovih birača te unutar stranačkim odnosima u vlasti. Po njegovim zapažanjima:  Posle izbora poslanici postaju nezavisni. Od svojih birača! Što se tiče koalicijskih odnosa… Ako se otvori koalicioni sporazum, u vladi se očekuje promaja. A u toj promaji vjetar će, garant, neke otpuhati iz koalicijske vlasti.

Vlado Javorski zaokupljen je inter-personalnim odnosima na radnom mjestu i u susjedstvu. U prvom slučaju upozorava nas: Ako radite u kanalu, svaka kontrola dolazi odozgo. U drugom je eksplicitniji pa kaže: Kako da volim svog komšiju, ako ne ume da ćuti. Po principu dobrosusjedskih odnosa to isto, razumije se, vrijedi i za komšinice.

Slično razmišlja i svoje misli na sličan način zapisuje i Ljudovit Majer. U njegovom snoviđenju san i java su pojave različitog predznaka i značenja. Što lepši snovi, to teže buđenje. Slično je i s ljudima, jer … Najgori su oni za koje nađete vremena, a onda ga sa njima izgubite. Ili dobijete, u nevremenu. 

Jana Grešaka iz Žiline ne brinu toliko društvene teme koliko individualni ljudski problemi. Pogotovo oni koji se odnose na ljudski um i naum. Po njemu: Ispiranje mozga je postalo deo psihohigijene. U tom kontekstu: Ne možeš zavrteti pamet onome ko ima praznu glavu. Osim, naravno, onima koji, povrh svega, imaju i prazan novčanik. Njima je pamet vazda u brigama kako usmjeriti vrtuljak života. I kako pronaći svoju slamku spasa u vremenu koje prijeti olujama.

Dvojezična knjiga izabranih aforizama dvanaest srpskih i slovačkih pisaca, vrijedan je doprinos zbližavanju stvaralaca i čitalaca ne samo ove dvije države, već i svih koji razumiju jezike tih naroda. Ona je i literarni smjerokaz za sve kojima je stalo do povezivanja naroda i prožimanja njihovih kultura i drugih zajedničkih vrijednosti. Zato je preporučujem svima koji vole druženja uz humor i smijeh na svoj i tuđi račun. Od smijeha se nitko nije razbolio, jer je smijeh lijek poznat odvajkada. 

Nazdravlje vam bilo cijenjeni čitači. A i vama koji knjigu sačiniste za dobro naroda kome pripadate. I kome služite na čast i štovanje.