Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 11. siječnja 2022.

Ivan Meroveus | Valkira


počne se u vrućini mramora
lelujanjem vrelog zraka
dok posvuda su ognjena zrcala
i u njima križanja užarenih traka

ozlijedit ćeš se u njima
a ne bih to mogao podnijeti
pa stignu sitni rezovi straha
koje od tebe moram odnijeti
na mjesto zaštićeno od svojih udaha
a ti kao da predosjetiš
i kreneš tamo neobuzdana i plaha
oh, ne tamo!, ne sada! – ali kasno je
već usred si ratnog područja
gola i bosa ... stanem – umrijeti krasno je
kraj tebe – i umiranju nema kraja

vrijeme je prestalo, sve je pokošeno
a ti postaneš topao šapat na resici uha
ti znaš, ti umiješ pronaći sve mi izgubljeno
sad si poput valkire što budi mrtvo tijelo iz sluha
a ja sam u tvom glasu razapet po meridijanima
sunca i ćutim vrtnju koja opet kreće
po mesu i žilicama s tisuću čioda
svugdje si i svakim vrhom ulijeće
nebrojeno tebe čipkom ozvjezdanog svoda

želim te i od toga trebam
kao vodi zemlja
ja sad živ u živom uživam
i kao kiša lijevam
ja životu uživam

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.