Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 25. siječnja 2022.

Ivan Meroveus | drvored


sjećam se žutog
osjećao sam u njemu madness
ili je bio efekt leptira
koji je netko čvrsto zaglavio u staklenci
i stavio ga na povišeno mjesto police
može se osjetiti silovitost u zbijenosti
ako pružiš ruku
nestat će zbunjenosti
a riječi
znaš
nisu dovoljne za samo riječima se oponašati
možemo ih zamatati u poklone
možemo od njih praviti konfete
i po drugima ih rasipati
možemo se stisnuti jedno uz drugo
riječima se ponadati da su putovi života izazovni
i kada se izaberu među charter letovima
a možemo riječima sagraditi najtvrđu ustavu
pred najvećom rijekom budućnosti
ili napokon izazvati povodanj slijevajući se
najvišom planinom izraslom od prošlosti
možemo li preživjeti sve to?
obraniti se riječima?
otrpjeti najezde horda bijesa sadašnjosti?
spavaš li čuvat ću ti dah na grudima
usnama otirati znoj s čela
čvrsto ti ruku držati dok se porađaš
i to se neće zaustaviti
iako sve što se ima u području je nepredvidivosti
a tumači znakova već su svi nestali
i ne znamo zašto su plavo i zeleno uokvireni
zašto drvo života u svom srcu ima ključaonicu
i zašto se tako grčevito držimo zajedno
kao da ćemo sutra nestati
ispočetka bilo je žuto
i madness
i oluje
i tektonski poremećaji
a sada je drvored sa samo jednom stazom
u kojem promatramo mijene
što upitno nas slijede

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.