Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 8. prosinca 2021.

Zdenka Čavić | Anikino doba



Već danima je među vilenjacima vladalo iščekivanje. Šaptali su među sobom, kako se naziru znaci njenog dolaska. Po višestoljetnoj predaji, oni upućeniji znali su i kako se zove. Anika. Posebna mala anđelica koja stane na dlan ruke, a tamo gdje se ona pojavi događaju se svakakva čudesa. Ima veliku odgovornost. Uz nju je vojska sićušnih malih anđela. Roje se oko nje kao pčele oko matice. Pratili su znakove već godinama. Svakog su se mjeseca sastajali u svom hramu na južnom rubu svijeta i radili talismane za prikupljanje pozitivne energije. Pričali su među sobom kako je Anika simbol ljubavi, empatije i milosrđa. Ne može se spustiti među ljude iz svog svijeta ako se prije toga ne stvore uvjeti kako bi ona mogla preživjeti. A i zemlja se mora prilagoditi njezinu dolasku jer ona živi u posebnim uvjetima, poput rijetke vrste pustinjskog cvijeta. Poslije obreda prizivanja Anike žurili su odaslati poruke i talismane po čitavom kraljevstvu čovjeka.

Da jača mrežu vilenjaka i njihovih sposobnosti prizivanja i stvaranja dobrote i empatije u svijetu. Već se za one vidovitije i intuitivnije nazirala kritična masa i bilo je samo pitanje godine ili dana kada će se Anika pojaviti.

U zadnjih pola stoljeća glasine su postale sve jasnije o tome da se čovjek mijenja i postaje gori no što je bio zadnjih par stoljeća. Da mu u srce kapaju kaplje otrova i da postaje gramzivi stvor koji želi pokoriti sve što vidi i čega se dotakne. Da ima nakanu podložiti svijet svojim nezajažljivim potrebama. Glas o tome pronosi se kraljevstvom čovjeka.

Ništa mu nije sveto. Ni zemlja po kojoj hoda, ni zrak koji udiše ni nebo koje zagađuje. Otrovne su mu i misli i djela. Svijet je postao siv. Diljem svijeta nicalo je sivo cvijeće, rasle su sive anemične biljke, a sivo drveće rađalo je kržljave plodove. Lijepa plavo zelena planeta pretvarala se u nepreglednu pustinju. A malobrojni su bili ti koji su uživali u izoliranim uvjetima umjetnog sunca koje je obasjavalo kupole nastanjene onim izabranima. Bile su posijane po cijelome svijetu. A oni drugi, koji nisu imali kuda u pješčanim su dinjama stvarali uvjete za preživljavanje, kao nekada prvi ljudi u spiljama. Samo, pračovjek je imao budućnost, a ljudima danas koji tu pokušavaju opstati, ukrala ju je šačica bezumnika koji sebe smatraju bogovima na zemlji.

Vilenjaci su stvarali svoj svijet po rubovima pustinja i provalija koje su pretvarali u oaze zaštićene od pogleda znatiželjnika koji bi ih željeli pokoriti ili uništiti. U dupljama dubokih dina nicao je novi svijet. Pustinje su jedno od najokrutnijih mjesta. Sve ih je više bilo na našem planetu, a život u njima ne podnosi slabost. Oni izolirani koji su već odavno izgubili imunitet, zaboravili su da ponekad priroda rubnih dijelova života stvara čuda, pokazujući drugu stranu, onu izdržljivosti i neobične jakosti i utire joj putove opstanka.

Tako su vilenjaci na čelu s vilenjakom Vetom nadnaravnom maštom i sposobnostima uporno radili talismane i slali mrežu dobrote diljem planete. Usput su stvarali vrtove obilja, posebnog voća i povrća koje jača imunitet. Po nepristupačnim rubovima provalija i usjeka kud ljudska noga nije mogla kročiti rađao se novi život. Imali su sve više neprijatelja među onima koji su bili izabrani i znali preko svojih uhoda da se nešto veliko za čovječanstvo sprema. I da su pri tome njihovi izgledi da ostanu izolirani i netaknuti vrlo mali.

Spremali su odmazdu, puštajući atmosferom smrtonosne viruse, koji su već počeli kositi ljude poput klasja diljem planete.

‘‘Krajnje je vrijeme da se Anika spusti na Zemlju’’, rekao je veliki majstor Atmana. ‘‘Neka sa sobom povede dvije milijarde anđela osposobljenih za obranu čovječanstva od propasti, a svaki neka obavezno ima odašiljač i prijemnik na Anikinu ogrlicu spasenja.“

‘‘Zar ne bi bilo dobro da još pričekamo kojih dvadesetak njihovih godina?’’ pitala je Velika majka stvaranja obilja.

‘‘Mislim da ovog puta stvarno nema vremena za čekanje.“

Anika, odjevena u grimizni plašt ljubavi, već je koristila narukvicu i njene sposobnosti i moći u svijetu tame i dobro je znala u što se upušta. Neukrotiva, nesavladiva, nepobjediva anđelica bila je spremna za silazak među ljude. A s njom i njezina vojska anđela.

Vilenjak Veto spustio je mrežu za Anikin prihvat sve do ruba oblaka koji su sjedali po svim krajevima svijeta čak do rubova najviših krovova zgrada i kuća. Njegovi vilenjaci bili su spremni sa serumom istine koji će im biti potreban u trenutku identifikacije svakog preostalog živog stvora i kad bude uštrcan, poput cjepiva, u tkivo ljudi, odradit će svoju ulogu. ‘‘Ostat će oni barem s promilom dobrote, sa zrncem empatije i sućuti. Jeste li pripremili serum s baš takvim svojstvima?’’, upitao je svoje vilenjake diljem svijeta, raspoređene kao vojska spasa od po dvanaest desetina na svakom sabirnom mjestu. A bilo ih je bezbroj.

‘‘Spremni smo“, u glas je čuo kao jeku njihov odaziv.

Anika je počela silaziti, a u vrijeme njenog silaska nebo je izgledalo drugačije. Kao da je u sebi sadržavalo sve moguće boje nadolazećeg sutona. Nekog novog, drugačijeg sutona. Nisko spušteni oblaci djelovali su čudesno. Razlivene boje ciklame, kao i one boje vanilije, u slojevima su puštale tragove neobjašnjive ljepote. A na zemlju se spuštao ružičasti prah nalik peludnim zrncima i obavio je zemlju stvarajući po njoj gustu sumaglicu. Anikina vojska anđela spuštala se po peludnim zrncima.

I otpočeo je pothvat spašavanja planete. Veto je serumom istine napravio podlogu. Ljudi su bili cijepljeni. Anika je brojila zrnca svoje ogrlice i izgovarala mantru spasenja, njezina anđelice bile su na prihvatilištu i na usluzi onima koji će ostati. Kupole moći diljem svijeta raspucale su se u prah i pepeo, a s njima i svi oni koji u sebi nisu imali to zrnce svjetla i svijesti o svetinji života. Život se nije ugasio.

Otišli su oni koji ničim nisu zavrijedili ostanak. Anika je svom čistoćom Atmana, svom svojom nesalomljivošću i nepobjedivošću, uz pomoć vojske spasa anđela i vilenjaka imenom Veto, sada stavila i veto na stvorene uvjete novog života i opstanka na planeti Zemlji. Svatko tko je preživio dobio je talisman za prikupljanja pozitivnih energija. Otpočelo je novo doba.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.