Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 27. prosinca 2021.

Ispovijed jedne čitateljice



O romanu "Zefir" Sonje Smolec

(Split: Naklada Bošković, 2019.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Netko zna, netko ne zna

Razgovaram sa susjedom tinejdžericom. Pokazuje mi ruke. Liječnik joj je rekao da ima alergiju. Nastojim je ohrabriti pa kažem:

— Dobro da si saznala što je. Kada sam bila kao ti, mislila sam da je i svrab vrsta alergije.

— Nije. — smješka se moja mlada susjeda — Svrab je bolest koju prenosi jedna mala životinja. Učili smo u školi.

Onda se obje malo smijemo. Ona zato što ja nisam znala, a ja zato što me je sram da nisam znala. Onda se ona uozbilji i kaže:

— A ja sam mislila da vi pisci sve to znate!

— Netko zna, netko ne zna. — odgovaram — Moja prijateljica Sonja, primjerice, pisala je o virusima još prije korone.

— Zbilja?

— Jest. Ona kaže da su virusi jako opasni za istraživače svemira. Spomenula je to u romanu "Zefir".

Susjeda se odmah sjetila Covida. Sonja je "Zefir" napisala još prije, ali moglo bi biti i to. Neki virusi slučajno su doneseni sa Zemlje na planet Lamo.

"Njima nepoznati virusi uništili su gotovo osamdeset posto stanovništva. Jednako tako virusi su djelovali i na Drugu vrstu na planetu. Prijetila je opasnost da sve živo nestane s La Moa."

— Moram to pročitati! — objavila je moja susjeda.

Nije trebala u knjižnicu, jer sam joj posudila knjigu. Ali nisam joj otkrila što dalje piše o virusima. To ću reći samo vama:

„Lamoanski su stanovnici u području medicine, kao i u svim ostalim područjima znanosti, veoma napredovali pred mnogo, mnogo stoljeća. Sasvim je normalno što znaju kako eliminirati zarazne viruse da se ne bi ponovilo ono iz davnih dana kada je nepoznatim virusom bio zaražen velik broj lamoanskih stanovnika.

Gdje je La Mo

La Mo i Zemlja su vrlo blizu, ali nisu u istoj dimenziji. Nisam baš sigurna što je dimenzija, morat ću Sonju još ispitati o tome. Zamišljam ovako: Zemlja je u dubini, a La Mo u širini. Kako god, Sonja Smolec tvrdi da postoji prolaz. Taj prolaz nije lako otkriti i nije uvijek otvoren.

Zemljani koji su se našli na La Mou morali su potražiti pomoć stručnjaka. I rečeno im je:

"'Ako zaista želite nazad, zapamtite, imat ćete samo jednu priliku za povratak.'”

Brr, sva sam protrnula od napetosti!

Lidija, Luka i Fran

Priča počinje u Hrvatskoj, u gradu koji se zove Pula. Fran i Luka imaju jednu ideju, a Lidija, Lukina sestra, nije odmah za to.

"'A profesor?! Što će vam on reći na sve to? Mislim da vam ideja baš i nije najbolja.', prigovorila je Lidija."

Međutim, dogodilo se nešto nepredviđeno. Njih troje su nehotice stigli na planet La Mo.

Ne znam što biste vi učinili da se nađete na jednom tako krasnom, prekrasnom mjestu. Možda ne biste ni poželjeli natrag.

"Odjednom ju je nešto stegnulo u utrobi. Sjetila se roditelja, tek sada! Sigurno su podigli uzbunu, prijavili policiji njihov nestanak."

Sonja ne piše ništa o roditeljima. Nema vremena, pokraj uzbuđenja koja su snašla troje glavnih junaka.

I moja susjeda misli da je knjiga uzbudljiva. Vratila mi ju je već slijedećeg dana. Nije, kaže, mogla zaspati dok sve ne pročita.

— Jesi li zamislila da si ti Lidija? — pokušala sam doznati.

— Zašto bih ti to otkrila? — na to će moja susjeda — Netko zna, netko ne zna, sama si rekla.

Morala sam priznati da je u pravu.

"Na nekim je snimkama bilo i troje mladih odjevenih u odjeću s La Moa, koji su žurnim koracima napuštali to mjesto. Tko su, lako se moglo zaključiti."

Tako piše Sonja Smolec, ali vi ne zaključujte prebrzo! Ne prije nego što pročitate cijelu knjigu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.