utorak, 16. studenoga 2021.

Tomislav Domović | Uvijek je studeni


Sumoram je studeni dan
I prošlo stoljeće tmurno je isteklo
I ovo valja se tek da se Apokalipasa prebaci na djecu
A mi zaboravimo u naša transilvanijska srca ubosti glogov kolac

I mogao bih zavezati pjesme oko gležnjeva
Skočiti u rijeku, pod šaranovu škrgu utisnuti preostali zrak
Svisnuti među travama, na kamenu ostaviti usne
Mogao bih, nije takva odluka hrabrost

Pa kukavičluk sam odavna ispekao bježeći od sna u predmete
Zaustavljala me bojazan da su pjesme prelake
Da bi mogle tijelo skratiti u uzgonu, zaustaviti plutače u opstanku
A i spriječenost se namješta u tvojim usnama spremnim za poljubac

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.