utorak, 2. studenoga 2021.

Oleg Antonić | Raspon samoće





Samoća iščezava

u bijelom gdje nema

pojedinačnih bića

da prepletu nepotpunost.

Gle, kakvih li drhtaja!?

A koliko tek svjesnosti?!


Samoći su temelji

u crnom gdje nema

mogućnosti preplitanja

ma i jednog bića s drugim.

Gle, kakvih li zidova!?

A koliko tek čemera?!


Živahno je samovati

između bijelog i crnog

u odjeći osjećaja

sred vatrometa sivila.

Gle, kakvih li zrcala!?

A koliko tek načina?!


*


Crvena je samoća

haljinica žudnje

lelujanjem što prelijeva

čuđenje u susjedstvo.

Gle, kakvih li dodira!?

A koliko tek plamena?!


Ljubičasta samoća

košulja jest gladi

za nametanjem bližnjem

okoštale vlȁsnōsti.

Gle, kakvih li poriva!?

A koliko tek naboja?!


Plava je samoća

u vojničkim hlačama

posvema raskriljena

dobrovoljnom ropstvu.

Gle, kakve li kljenuti!?

A koliko tek plutanja?!


Zelena samoća

goluždrava će ondje

gdje bivat će joj lako

misliti da ne samuje.

Gle, kakvog li korijenja!?

A koliko tek cvrkuta?! 


Žuta je samoća

čarapa krajičku oka

suncokret koji škica

u vlastite ponore. 

Gle, kakve li blizine!?

A koliko tek nedohvata?!


Narančasta samoća

pod maramom je dvojbe

uzlazi li se ili zalazi

u kiselo ili slatko.

Gle, kakve li topline!?

A koliko tek neizvjesnog?!


*


Samsara nam boja

maskenbal je vjere

spram crnog ili bijelog:

isprepletemo samoće

dogustivši ništavilo 

ili onjušivši jedninu.


U karmine je glatko:

citius - altius - fortius

do pomračenja čula.

K svijetlim je tonovima

suština u suptilnom

raspršenju molekula.


Sad... spustimo se tijekom

i neka si mi Bojaona

i tu sam biti Bojaon

i samo još da nismo slijepa

(ma i mila, ma i lijepa…)

pločica u kupioni.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.