Samoća iščezava
u bijelom gdje nema
pojedinačnih bića
da prepletu nepotpunost.
Gle, kakvih li drhtaja!?
A koliko tek svjesnosti?!
Samoći su temelji
u crnom gdje nema
mogućnosti preplitanja
ma i jednog bića s drugim.
Gle, kakvih li zidova!?
A koliko tek čemera?!
Živahno je samovati
između bijelog i crnog
u odjeći osjećaja
sred vatrometa sivila.
Gle, kakvih li zrcala!?
A koliko tek načina?!
*
Crvena je samoća
haljinica žudnje
lelujanjem što prelijeva
čuđenje u susjedstvo.
Gle, kakvih li dodira!?
A koliko tek plamena?!
Ljubičasta samoća
košulja jest gladi
za nametanjem bližnjem
okoštale vlȁsnōsti.
Gle, kakvih li poriva!?
A koliko tek naboja?!
Plava je samoća
u vojničkim hlačama
posvema raskriljena
dobrovoljnom ropstvu.
Gle, kakve li kljenuti!?
A koliko tek plutanja?!
Zelena samoća
goluždrava će ondje
gdje bivat će joj lako
misliti da ne samuje.
Gle, kakvog li korijenja!?
A koliko tek cvrkuta?!
Žuta je samoća
čarapa krajičku oka
suncokret koji škica
u vlastite ponore.
Gle, kakve li blizine!?
A koliko tek nedohvata?!
Narančasta samoća
pod maramom je dvojbe
uzlazi li se ili zalazi
u kiselo ili slatko.
Gle, kakve li topline!?
A koliko tek neizvjesnog?!
*
Samsara nam boja
maskenbal je vjere
spram crnog ili bijelog:
isprepletemo samoće
dogustivši ništavilo
ili onjušivši jedninu.
U karmine je glatko:
citius - altius - fortius
do pomračenja čula.
K svijetlim je tonovima
suština u suptilnom
raspršenju molekula.
Sad... spustimo se tijekom
i neka si mi Bojaona
i tu sam biti Bojaon
i samo još da nismo slijepa
(ma i mila, ma i lijepa…)
pločica u kupioni.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.