Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 26. studenoga 2021.

Lea Brezar: Sloboda o kojoj se priča već dvije godine – ne postoji


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

Rakete, urbano zagrebačko naselje i urbani zagrebački životi. Krizna 2020. traži prilagodbu, promjenu i prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke. će Dvanaest godina kasnije, protagonisti se okupljaju na promociji knjige. Jesu li zadovoljniji, odgovorniji, samosvjesniji? Odgovori ovise o tome kako su riješili svoju krizu u Godini Štakora, 2020. 

I u svom četvrtom romanu Lea Brezar traži način za nastavak životnih priča koje su došle do ruba nakon kojeg se moraju promijeniti potrošeni obrasci ponašanja. Kako je u predgovoru primijetila Marina Mađarević, „Godina Štakora“ je mali književni omnibus koji „isprepliće priče karakterno, ideologijsko, religiozno, seksualno i ekonomski različitih ljudi“. Kriza traži nove načine reagiranja, nema više mjesta za lažne slike o sebi koje se prodaju drugima, ali traži se i iskrenost prema samome sebi. 

Lea Brezar je poduzetnica, menadžerica u tvrtki Dhar media, koja se bavi organizacijskom kulturom i vođenjem. Vlasnica je časopisa BRENDfulness  i suosnivačica je srednje i osnovne škole Epoha, s programom temeljenim na waldorfskoj metodologiji. Promotorica je poezije kroz akciju „Oda poeziji“ koja se održava svake godine od 2016. i studira psihologiju na američkom The Open University. 

S Leom Brezar razgovaramo o likovima u Godini Štakora i inspiraciji, dokumentarnim natuknicama u romanu te o publici kojoj je roman namijenjen i o psihološkim alatima koje je primijenila. 

Vaš četvrti roman Godina Štakora reakcija je na kriznu 2020. godinu, epidemiju i potres. U romanu ipak pozitivno usmjeravate živote svojih likova. Zašto ste odlučili napisati roman o značenju krize i njezinim potencijalima?   

Kod mene je uvijek kriza prilika pa tako i korona kriza. Prilika za promotriti na koji način živimo vlastite živote i na koji način činimo stvari. Prilika je to za mijenjanje starih i ofucanih paradigmi i suočavanje s paradoksima u našim životima. Sloboda o kojoj se priča već dvije godine, ona u kojoj mislimo da smo živjeli prije korone, za mene je nepostojeća. Sloboda ne postoji gdje ima moranja, a kad malo bolje razmislimo – nema stvari koju ne moramo, samo smo se na njih navikli. Prvi paradoks s kojim sam se susrela u korona krizi bio je upravo taj da uređeno društvo bez određenih pravila ne može postojati. Pravila traže poslušnost, a poslušnost je nažalost istina suvremenog društva. Možemo li samo tako izaći goli na cestu i ne zaraditi kaznu, sjesti u auto bez vozačke i voziti po pločniku? Pljunuti susjeda u prolazu jer nam se ne sviđa? Ne doći na posao pet dana bez razloga? Recite mi da ne živimo u svijetu u kojem zapravo slobode nema. Kako je korona kriza obojila svijet na crno-bijelo, tako je na nama da te čvrste linije obrišemo i u sve unesemo malo boje. Kakva god bura bila vani, u nama uvijek može biti mir i na tome treba raditi – to je poruka moga romana. 

Jedan od likova je obijesni odvjetnik Bernard koji živi slatki život, ali osjeća da se približava promjena i traži savjet psihoterapeuta. Tko su likovi u romanu Godina Štakora? Gdje takve likove susrećete u stvarnom životu? 

Likovi u romanu Godina Štakora smo mi, naši prijatelji, naša djeca, nastavnici – stvarni ljudi koji su se u prošloj godini slomili na vlastitim kaučima i koji će još dugo osjećati posljedice korona krize ako ne promjene način razmišljanja i gledanja na stvari. 

Protagoniste romana smjestili ste u poznate zagrebačke Rakete, a među njima je i tinejdžerica Ira. Tko je uzor za lik tinejdžerice? Što je krizna godina donijela tinejdžerima?

Rakete su, kako moja urednica kaže „nedovoljno korišteni simbol Zagreba“ i baš su se, jer su tako specifične našle na naslovnici romana. Lik Ire mi je bilo najteže pisati, jer današnja djeca žive sasvim drukčija djetinjstva od onog našeg. Bilo se teško povezati s njihovim rječnikom i načinom razmišljanja i zato sam stala u cipele mojih kćeri, razmišljala i prisjećala se brojnih razgovora s njima i iz njih stvorila Iru. 

Roman ima i dokumentarne dijelove jer je na kraju svakog poglavlja rječnik s pojmovima koji su odredili aktualno doba. Kako će pojmove očitati mlađi, a kako stariji čitatelji? Kojoj je publici prvenstveno namijenjen roman? 

Pojmove koje sam pojašnjavala u knjizi, uvela sam s razlogom u roman. Prvenstveno kako bih poslala poruku da se sve činjenice koje nam se podastiru pod „istinom“ mogu i trebaju provjeravati i da razmislimo o njihovim izvorima. Društvene mreže i mediji su u korona krizom obojili naše živote i još uvijek to čine, i bez obzira koliko ih ignorirali tu količinu negativnih informacija nemoguće je obraditi tako da nas ne uznemiruju. Bilo bi idealno kada bismo iz njih izvukli samo ono što nam koristi i okrenuli se sebi. U romanu Godina Štakora obraćam se svim dobnim skupinama, zato su likovi različitih uzrasta i različitih pogleda na stvari koje su se dogodile u 2020-oj i događaju se i danas. 

Na kraju romana usmjeravate perspektivu 12 godina unaprijed, na sljedeću godinu Štakora – 2032., i tu doznajemo kako je 2020. godina preusmjerila živote protagonista. Koliko sami koristite tu promjenu perspektive u osobnim krizama i kod teških odluka? 

U kriznim situacijama zapravo shvatimo da stvari ne mogu ići istim tokom, kao do krize. Problem se može riješiti s drugog mjesta i s drugom percepcijom od one na kojoj je uočen. Moj modus operandi je promjena. Svaki put kad nešto ne funkcionira vrijeme je za promjenu ponašanja. 

Koliko je vaš studij psihologije djelovao na temu i epilog romana? U romanu su, naime, naglašena rješenja i pozitivno razmišljanje koje možemo naučiti kako bismo se prilagodili budućim izazovima. Koliko vama psihologija pomaže u svakodnevnom životu? 

Prije mog puta ka studiranju puno sam se bavila osobnim razvojem. Radeći na sebi uvidjela sam da ponašanja i razmišljanja koja nam ne koriste svakako možemo promijeniti. Ja sam to, na sreću, uspjela sama, a u tome nam sigurno – ako ne možemo sami, mogu pomoći kvalificirani stručnjaci. Upoznajući ljudsko ponašanje, s time i svoje, moguće je bolje razumjeti svijet oko sebe. Studirajući psihologiju svakodnevno imam mogućnost primijeniti naučeno u poslu koji trenutno radim, te vjerujem da će mi upravo poznavanje psihologije pomoći u savladavanju novih izazova, koji će opet iznjedriti novi roman.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.