Gordana Malančuk | Rosie Kugli: Nisam ti rekla

Znam, rekla sam da neću pisati osvrt jer me knjiga opasno prodrmala, ali ovaj roman zaslužuje tisuću riječi i još više. Moram vam priznati da se ljubav za čitanjem Rosienih knjiga rodila na prvu. Naime, kod sestre boravim onaj vikend kad odlazim na Interliber ili na njezin rođendan. I tako mi je za oko zapeo naslov pod imenom "Tajna prijateljice noći". Pročitala sam tek prvo poglavlje i zaključila da si ju moram kupiti. I jesam, na prvom Interu. I bila mi je odlična. Ovu "Nisam ti rekla" malo sam stavila na hlađenje jer su neke knjige bile prije na redu, međutim, kako se počela pojavljivati na puno stranica kao odlično štivo, tako sam ju i ja odlučila uzeti na red. Ne znam jel' mi žao zbog toga ili nije. Ne sjećam se kada sam zadnji put toliko proklinjala život i jednostavno plakala. Zašto?

Priča je ovo o tinejdžerici Hedi koja želi živjeti svoj život i sama odlučivati u koju će se srednju školu upisati. No, njezina majka odlučuje da to mora biti gimnazija i to privatna i prestižna škola jer kako može bilo šta drugo upisati jedna djevojka "bolja" od svih iz starosjedilačke, oduvijek bogate Zagrebačke obitelji?! Nisu oni bogatstvo stekli putem jackpota iliti poslijeratne privatizacijske tranzicije kojima se puno obitelji obogatilo na račun "običnih" građana. No, Heda ne želi biti "bolja" od svih. Ona želi biti kao i svi drugi tinejdžeri, upisati što želi, izlaziti, zabavljati se i ničime ne odudarati od svojih vršnjaka. Otac je tu kao majčina marioneta. Ne slaže se sa svim odlukama, ali se materi niti ne usprotivljava jer i on je "dotepenec" u obitelj i bez nje bi bio nitko i ništa. Samo običan profesor.

Naravno, majka ko majka isposluje svoje i Hedu upisuje u gimnaziju i tada se javlja njezin revolt i želja da što više uživa u nepodopštinama, opijanju, drogiranju (do neke mjere), no ne i ku*vanju. Jednostavno, sve što bi njezinu majku (kučku) naživciralo. Polako upoznajemo njezino društvo, i Hedinu snalažljivost (kako markirati nekažnjeno) jer unatoč svemu, Heda jest inteligenta djevojka i samo želi uživati u svemu što joj život pruža, a u potrazi je i za pravom ljubavi. I to joj se dogodi. Jednog ljeta koje boravi na dvotjednom odmoru na otoku sa svojim ocem. I sada se treba vratiti u Zagreb svom nekadašnjem životu na koji više ne gleda istim očima, no život, kako to obično biva, odlučuje naplatiti svaku grešku.

Otpočetka knjige, znamo da će se dogoditi nekakva tragedija. Ne znamo kome (od tolikih likova), ne znamo kako i ne znamo kada, ali znamo, tako da je kraj šokirajući, poražavajući, i unatoč svemu, nepredvidljiv. Sviđa mi se Rosiein stil pisanja, toliko jednostavan i odmjeren, brz i efikasan. Knjigu će netko pročitati u jedno popodne, ali će ostati u mislima još danima poslije. Ima više aktualnih tema kojih se autorica dotakla, od disfunkionalne obitelji, preko klišejiziranog odnosa profesor - studentica, do poslijeratnog bogaćenja putem privatizacije, ali naglasak je na tinejdžerskom stilu života punom alkohola i droge koji je u današnje vrijeme postao "in", a mladež nije niti svjesna koliko je taj stil poguban i to je ono što nam ova knjiga objašnjava. Svaki problem s djetetom, prvo počinje u obitelji, zatim se nastavlja u školi, a kako će završiti, ovisi samo o kome?! I to je pitanje koje ćemo si postaviti na kraju. Ovo je vrlo potresan roman, ujedno i poučan kojega bi trebali pročitati svi tinejdžeri (iako je na koricama napisano 18+), i svaki roditelj. A ja? Ja sam ga pročitala zato što volim autoričin stil pisanja!