Kolumne

četvrtak, 28. listopada 2021.

Kajkavsko najže (6): Drveni kolski kotač

Piše: Aleksandar Horvat

Na jeni roženici na najži je visel stari drveni kolski kotač. Sev je posipani z kak makovo seme velikim luknjami od črvekov, kajti je tu več letima, sam, bez svojih treh bratov. Tak je te kotač kaj sem ga našel, celu jenu pripovest odmotal.

Za napraviti takvoga ili sličnoga kotača je mešter moral biti fest spreten i zvučen, kajti je to na celim kolima bilo najtežeše napraviti. A kotač, se razme, neje v jenem komadu. Na sredini kotača je glavina (v koju se narivleju drvene špice), oplatnica (od pet ili šest drvenih delov), špice (od dreva, kak smo rekli) i šijna (železni obroč, malo debelši nego obroč od lagva koji je celoga kotača na kupu držal). Na kravskim kolima su bili dva menši prednji kotači i dva vekši zadnji.


Kravska kola, dok su imela pune stranice, a ne one lojtre, su se zvala kola na dreke. Dok se zgovara, treba e zgovoriti kak da velimo lepo, a ne kak da velimo jezero, znači čuje se skorom kak drieke. Of mali kotač kaj sam ga našel je trebal ze svojim parom iti na prvu podel (to bi denešnji automehaničari rekli “prednji ovjes”), koja se pričvrsti na vrtel (po koji se prva podel obrača levo desno i riži kola), a na se skupa dojde drveno rudo.

Kak i zakaj se of kotač našel na najži, neje poznato, ali je več put viđeno da ljudi z kolskih kotačov kojekakve druge korisne stvari delaju. Na priliku jen si jih je čovek narenderal na štafline i složil ogradu od verande, drugi je kotača predelal v luster i obesil v klet. Neko ga ima nad kapijom kaj mu je znak za imanje, pri drugi hiži je postal cvetnjak, a najbole zanimliva naprava od kotača je gorički rulet. Stari se kotač lepo nafarba i zbegeca, pak se nastavi na jenu osovinu z kuglagerom tak kaj stoji vodoravno. Na jenem kraju ima malo postolje za gemištericu čašu. Pajdašija se skupča opkoli toga ruleta, natoči se gemišt, dene na kotač i zavrti. Pri komu se čez par krugi kupica zastavi čez te mora piti. Pri komu se največkrat zastavi te se napije, pak drugi den za njega veliju da se je strelil.

Kotač me zmisli na drvena kravska kola pri moji baki na kojima sem se kak dečec vozil. Vlekle su jih Šeka i Lisa. Ta vožnja je ne bila fletna, kajti su kravice ne baš mogle kak konji bežati v galop. Pomali bi se migale nogu pred nogu i z repom pometale obade. Obroči na kotačima zu zveketali po makadamu, a na asfaltu bi se složil jen posebni zvuk kojega čovek ne pozabi. Cvokotalo bi i hreskalo na saki najmenši kamenček, cela kola su drveno odzvanjala, a Šeka i Lisa bi davale takta klop-klop, klop-klop. Išle su v korak kak vojska, makar su imele po četiri noge. Ne zmislim se sih komandi, ali mislim da je bilo hok za levo, ča za desno, šti za rikverc, a je-ha za stop. A za napri krenuti mi se čini da se samo reklo ajd. I još, dok bi se v štali trebala kravica pomeknuti za dojenje onda ji se reklo hu-me Šeka, a ona bi rit pomeknula kam si ju porinul. Ko je zmislil te kravlji jezik pojma nemam. Kravice su inače morale biti navežbane kola voziti, navek se je znalo koja je leva, koja je desna. Morale su iti v korak, kajti če ne bi išle, a onak stegnjene v jarme, onda bi jih nacukavalo, a i kola bi se nacukavala bez reda. Takve bi krave zvali nevozne krave.

Z ovoga mojega kotača z najži je, kak zgledi, nikaj spametnoga ne zišlo, trebalo bu ga rešiti črvekov kaj su se v njemu nastanili, malo ga abrihtati i morti sejeno poživi kak nekaj drugoga, a ne kak kotač. A kaj je sigurno, nigdar več ne bu na kolima završil, kajti če i bi, bi se razišel od prvoga terha. Ovak je samo lepi starinski sprečkani krugec kaj čuva sentimente na čase dok je namesto benzina pogona tirala krma.


(A. Horvat, 10/2021.)

2 komentara :

rozina kaže...

Prekrasna priča! Vrnuli ste me v detinjstvo. I mi smo meli Šeku i Lisu i kobile Zoru i Lindu. Moj japa su znali napraviti kotače i lagve i škafe i splesti korpu i kaj kaj toga...Zapraf su unda ljudi se morali znati, je ne bilo moči majstora za nekaj pozvati.A na nojži je bilo posebno premetati i iskati...No, fala Vam na pripovetki, čekala bom drugu. Lepi pozdrav od Rozine z Sobotice

Unknown kaže...

Zbilja zanimljivo. I sama se bavim pisanjem o bosanskohercegovackim starinama, posebice iz mog zavicaja Zivinice-Tuzla pa znam kako je to zahtjevno. Ovaj opis kotaca je prelijep. pozdravi svima iz Toronta.

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.