Bijaše ona sasma bijele puti,
tamna kosa, neobuzdana.
Snenim joj očima umor ćuti
rana zora, daleka od dana.
Nit' još prvi sjen sunce nudi,
nit' puta, utabane staze,
Tek hladna za toplinom žudi
dok vjetrovi obraze maze.
Izgubljena mladost, djetinjstvo
neobranih polja beskrajnih snova,
ostadoše vječno sužanjstvo na zemlji pokojnih djedova.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.