srijeda, 15. rujna 2021.

Irena Ivetić | Jutro

 

Meka te postelja toplinom grli,

u snu sam stvaraš najljepše bajke,

a onda jutro kroz prozor virne –

nježno te budi tihi glas majke.


- Samo još malo – promrmljaš sneno,

dok trake snova iz ruku bježe…

Hoće li oči radošću zasjat

kad na stol stigne pecivo svježe?


Uprti torbu, poljubi majku,

pred kućom čuješ glas prijatelja!

Djeca se slijevaju sa svih strana,

pred školom sve vri od veselja!


Plavo ti jutro ruke pruža,

mirišu krošnje – ptičji dom,

otvori škrinjicu novoga dana –

ključić pronađi u srcu svom!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.