hodam
bos ulicom
vrućina asfalta pali mi kožu
neka
navikao sam i na gore
dani prolaze u tišini
hodam
vijugavom ulicom odavde do nigdje
dodirujem oronule zidove
zaboravljenih kuća
u kojima već dugo nitko ne razgrće zavjese
ne otvara stare, rasklimane prozore
hodam
bos niz ulicu
kao dijete
i briga me što drugi govore
što osjećaju, misle
hodati ću dok ne odlučim drugačije
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.